Anoreksija

Što je anoreksija?

Anorexia nervosa je poremećaj hranjenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Osoba se tada koristi različitim metodama kao što su ne uzimanje i izbjegavanje hrane, povraćanje, korištenje laksativa, prekomjerna tjelovježba. Psiholozi kažu da je u podlozi svega doživljavanje vlastitog tijela poremećeno jer se tijelo koristi kao objekt vrednovanja same sebe po principu "što sam mršavija to sam ljepša". Neki kažu da anoreksiju uzrokuje fizičko, emocionalno i/ili seksualno zlostavljanje. Mogu je uzrokovati udaljeni, zahtjevni ili neki drugi način disfunkcionalni roditelji.

Današnji svijet je toliko opsjednut izgledom koji je toliko spreman nagraditi sebičnost da to i nije neka novina. Stoga ne treba čuditi pojavnost anoreksije kao popratnog proizvoda kulture koja iznad svega cijeni mršavost.

Sve što niste znali o poremećajima prehrane, otkrijte na linku!

Osim toga, živimo u kulturi koja vrednuje izgled više od unutrašnjih vrijednosti i cijeni žene koje su uglavnom mršave. Svakodnevno nas tiskovine i različiti televizijski magazini obasiplju pričama o kultu mršavosti i teškom usponu supermodela kao javnih ličnosti. Žrtve, a uglavnom su to žene, gube na težini kako bi oponašale fizički uzor.

No, u tome je zapravo dio problema. Iako je to problem mnogo složeniji i treba ga promatrati u širem kontekstu društva, izgleda da je problem i mnogo dublji. Peggy Claude Pierre smatra da se iskrivljena percepcija javlja mnogo ranije nego što ljudi postaju opterećeni svojim izgledom. Do anoreksije dolazi kad osoba niskog samopouzdanja i/ili perfekcionist ne uspijeva u cilju postizanja savršenstva.

Mediji i oglasi veličaju ljepotu tijela pa je mnogo žena nezadovoljno svojim nesavršenim tijelima. Međutim, ima razlika unutar populacije. Kako to da će neka djevojka postati anoreksična , a druga neće. Razlika je samo u tome koliko od toga što društvo govori treba shvatiti ozbiljno. Dakle, važnost obitelji i odgoja je ovdje, čini se, presudna.

Izgleda da djeca "nižih klasa" nekako lakše prihvaćaju životna ograničenja, nego oni iz "povlaštenijih klasa". Prehrambeni poremećaji, u ovom slučaju, anoreksija, danas postaju tiha epidemija, iako sa svima nama čini da se to događa negdje drugdje i nekome drugome. Neki psihijatri se slažu u tome da je anoreksiju nemoguće izliječiti: moguće je samo s njome se nositi.

Simptomi anoreksije

• izravno odbijanje hrane,
• tjeskoba i potištenost kod jela,
• bljedoća,
• crni podočnjaci,
• izlomljeni nokti,
• suha koža-posebice na rukama,
• nesanica,
• teškoće s koncetracijom.

Kako spriječiti razvoj poremećaja prehrane

1. Neka djeca budu samo djeca

Vrlo jednostavna rečenica. Najvažnije je da djeca budu baš to, djeca-a roditelji neka budu roditelji. Naša djeca nama ne mogu i ne smiju biti najbolji prijatelji, psihoterapeuti... Roditelj djetetu treba pokazati da vlada situacijom kao roditelj. Time djeci šaljemo poruku: da, ima poteškoća, one se trebaju rješavati i posve je normalno potražiti pomoć. Vaš je zadatak poučiti dijete nesavršenosti ljudske prirode.

2.Potičite djecu da prihvaćaju nesavršenosti

Život je pun uspona i padova, a adolescencija je vrijeme učenja - pokušaj/pogreška. Zapravo nitko od nas ne bi trebao ni pokušavati misiju- biti savršen. Zar ne? Znate, ja bih se zabrinula zbog djeteta koje danonoćno uči za svaki ispit i istinski pati svaki put kad ne dobije peticu.

3. Postavite granice

Ne čini li vam se da i mi odrasli lakše funkcioniramo imamo li jasno postavljene granice? Djeci je još teže. Treba im čvrsta platforma, makar je ne odabrali oni. Svaki zdrav razum djeteta protivi se svakom statusu quo kako bi uspostavilo svoj vlastiti identitet. Dakle, što je više različitih savjeta, različitih gledišta u životnim poteškoćama, vjerojatnije je da će dijete realnije shvatiti stvarnost.

4. Obavezno intervenirajte kad dijete samo sebe ponižava

Rečenice tipa: Ja sam najgori... To sam grozno napravio... Trebalo bi odmah pomoći djetetu da za neki neugodni događaj ne okrivi sebe. Svatko katkad promaši. Potičite djecu da se usredotoče na ono pozitivno u sebi i oko sebe.

5. Potičite djecu da otkrivaju svoje interese, a ne vaše

Opet se vraćam na dosljednost. Potičite svoje dijete na preuzimanje odgovornosti: Što god učinio, ja se slažem, sve dok to činiš s poštovanjem-prema sebi i prema drugima. Najvažnije je prihvatiti svoju djecu takva kakva jesu i pustiti ih da žive pod vlastitim uvjetima bez obzira na njihove vrijednosti, spolnu orijentaciju... Roditelji su ljudi s vlastitim manama, a ne autoriteti za određivanje nečijeg životnog puta.

Kako pomoći žrtvama anoreksije?

Prvo i osnovno - povezivanje s kvalitetnim liječnikom, preuzmite odgovornost za oporavak osobe, ponudite bezuvjetnu ljubav i podršku, nikad ne osuđujte pojedinca, budite spremni na nerazumno pa čak i manipulirajuće ponašanje, očekujte velike probleme. Nikako ne komentirajte tjelesni izgled i potičite samoizražavanje (pisanje, slikanje...)

Život znači neprekidna borba i traganje za ravnotežom. Možda što uspijevamo preživjeti u takvom svijetu kakav je danas jest uspjeh, međutim, čini se da su nježnost, suosjećanje, lijepa riječ i podrška postali rijetki, iznimni, čak ponekad ismijani. Neka nam različitost bude prosvjetljenje jer pitanje je može li sve naše zdravstvene probleme riješiti tableta? Možda može simptome i uzrok, ali ljudskost neće moći nadoknaditi. Nikada.

www.dayline.info