Anis

Latinski naziv: Pimpinella anisum

Porodica: Apiaceae (Umbelliferae)

Ostali nazivi: aniš, slatki janež, slatki kumin, anason, aniž, onajz, slatki komorač

Opis

Anis je biljka visoka oko 60 cm. Lišće je različite veličine, listovi su najveći na dnu, dok prema vrhu postaju sve manji. Anis pripada porodici Umbelliferae, zajedno s još mnogim biljkama, uključujući mrkvu, kopar, koromač, kumin i korijander. Mnoge od tih biljaka imaju slatkasti okus, ali anis je definitivno vodeći što se tiče slatkog okusa. Anis dolazi s istočnog dijela Mediterana, a sada ga možete pronaći u raznim zemljama i na raznim područjima, ali uzgoj uspijeva uglavnom na vapnenačkom tlu.

Listovi biljke su različite veličine i oblika, tako su donji najveći i zaobljeni, srednji su dvostruko perasti, a gornji uski i nazubljeni. Cvjetovi su sitni i bijeli te tvore štitaste cvjetove. Plod oblikom podsjeća na krušku, dug je 3 do 5 mm, sivozelene je boje.

Anis se često koristi u proizvodnji parfema i sredstava za njegu tijela, ali i u proizvodnji raznih lijekova kako bi poboljšao njihov okus.

Priprema i pohrana

Anis se bere kada sjemenke poprime sivozelenu boju. Stabljike s cvjetovima se okrenu naopako i suše. Kada se dovoljno osuše, sjemenke će ispasti iz cvjetova i tada ih se može skupljati. Iako su korijenje i listovi jestivi, većina ljudi se češće odluči na konzumiranje sjemenki.

Priprema jela

Nemojte anis zamijeniti sa zvjezdastim anisom, koji se koristi u kineskoj kuhinji. Anis se najčešće koristi za pripremu kolača, torti, keksa i raženog kruha. Brojna alkoholna pića sadrže u sebi sastojke anisa.

Ljekovita svojstva

Anis se već stoljećima koristi kao sredstvo protiv nadimanja i za poboljšanje zdravlja probavnog sustava. Osvježava dah, olakšava respiratorne tegobe, naročito kašalj. Anis je također lijek za štucavicu. Naime, popijte čašu vode uz nekoliko sjemenki anisa jer će vam to pomoći kod oslobađanja od štucavice.