Je li brza hrana zaista tako loša?

Kombinacije koje vode u ovisnost

U početku su restorani brze prehrane imali jednu veličinu porcije pomfrita. Poslije su uvedene nove: mala, srednja i velika porcija. Mala porcija ima 200 kcal, a velika tri puta više (600 kcal). Nastoje očito povećati apetite svojih kupaca. Rezultat je epidemija pretilosti, sve češća u dječjoj i adolescentnoj dobi. Prerađena hrana brzo se probavlja, tj. brzo prolazi kroz probavni sustav, pa se nedugo nakon jela javlja glad, a i ovisnost o takvoj hrani.

Stručnjaci obrazlažu zašto su prisutne upravo takve kombinacije namirnica koje dovode do ovisnosti, primjerice mesni odrezak s topljenim sirom. Sir je prepun endorfina, opijata koji izaziva ovisnost. Upravo takva kombinacija namirnica osvaja kupce. Miris je presudan kod izbora neke vrste hrane. Tako kod pizze najprije osjetimo miris topljenog sira koji nas navodi da se odlučimo pojesti je. Isto je i s lazanjama. Uz takvu hranu servira se zašećereni sok ili frappe. Još jedan udarac nastojanju da se održi normalna tjelesna težina. Šećer je namirnica koja se vrlo brzo probavlja i odmah ulazi u krvotok, a svaki višak šećera (dnevno se preporučuje unositi dvije žličice šećera!) prelazi u masnoće koje se nagomilavaju kao masne naslage. Zato nutricionisti preporučuju svježe voće (jabuka, kruška, grožđe, smokve) za podmirenje dnevnih potreba šećera. Ako pak pomislimo da smo dobro odabrali uzimajući salatu, još jednom smo preplavljeni kalorijama, jer salate imaju preljeve koji sadrže suvišne masnoće.
Iz svega navedenog zaključuje se da u prehranu treba uvesti mnogo svježeg voća i povrća. To više nije pitanje novca i ekonomičnosti, nego ponajprije zdravlja.