Mala priča o aditivima, E - brojevima

Regulativa

Dodaci hrani koji su označeni kao E - brojevi su pomno ispitani i moraju zadovoljiti ove parametre:

• da su toksikološki ispitani
• da su uključeni u pozitivne liste Pravilnika o prehrambenim aditivima
• da je njihova uporaba tehnološki opravdana
• da se dodaju hrani dopuštenjem posebnih propisa ili bez ograničenja količina
• da se njihovim dodavanjem ne smanjuje prehrambena vrijednost hrane
• da se njihovim dodavanjem ne stvaraju toksični produkti u hrani
• da se mogu identificirati i utvrditi količinom u hrani, osim ako se nisu razgradili tijekom tehnološkog postupka

Svi dozvoljeni konzervansi su sigurni u granicama prosječnog konzumiranja. Ukoliko je neki od dodataka stvarno štetan tada je njegova uporaba propisom ograničena ili potpuno zabranjena. U Europskoj uniji odobrena je uporaba 297 aditiva, od toga 43 bojila, 12 zaslađivača i 212 aditiva ostalih kategorija. Broj aditiva koji se danas koriste u prehrambenoj industriji se nije mijenjao u posljednjih 30 - 40 godina. Načelo predostrožnosti u EU je primjenjeno samo na jedan aditiv, zgušnjivač E425 konijac, koji je skinut s liste odlukom EC C(2002) 1283 od 27. ožujka 2002. zbog povećanog rizika radi naknadnog aktiviranja zgušnjivača pri konzumaciji bombona.

Najpoznatiji konzervans, koji je ujedno i najmanje opasan jest kuhinjska sol, koja se obično ne smatra kemijskim dodatkom, ali ona je upravo to, zajedno sa octom, šećerom, sorbatima i slično. Postoje i aditivi prirodnog podrijetla kao što su vitamin C, β-karoten, pektin, dakle oni su prisutni i u svježim namirnicama.

Prihvatljivi dnevni unos znači da se određeni aditiv u propisanim količinama može konzumirati cijeli život, svaki dan, a da nema posljedica na zdravlje čovjeka. Veliki dio aditiva se razgrađuje već tokom tehnološke proizvodnje, a samo mala količina zaostaje u gotovom proizvodu. Tako u proizvodnji sladoleda je potrebno 0,5 % smjese aditiva (0,2 % emulgatori i 0,3 % zgušnjivači), dakle 50 g se stavlja na 1 kg smjese za sladoled. Od te smjese se može dobiti od 1,3 - 2,2 kg sladoleda, ovisno o tehnološkom postupku. Na ovom primjeru se može vidjeti da se zapravo vrlo mala količina aditiva nalazi u nekom proizvodu.

Važno je znati da se aditivi ne smiju koristiti radi prikrivanja pogrešaka u procesu proizvodnje odnosno služiti za krivotvorenje kakvoće u svrhu varanja potrošača.