Prehrambena medicina

Šećer

Količina šećera koju konzumiraju prosječan odrastao čovjek i dijete u zapad­nome svijetu doista je zabrinjavajuća. Kada se ide u kupnju u europskim ve­letrgovinama, uznemirujuće je vidjeti koliko mnogo hrane sadrži šećer. Žitne pahuljice za doručak uglavnom sadrže šećer. Zdjelica muslija može sadržavati 1 do dvije velike žlice šećera. I bezalkoholna pića imaju velik postotak šećera - Lucozade i Coca-Cola sadrže i do sedam žličica šećera po boci (200 ml)! Ti primjeri pokazuju koliko je važno pročitati etikete na prerađenoj hrani. Ako želite znati količinu nekog sastojka u prehrambenome artiklu, pišite proizvo­đaču.

Rafinirani šećer, kao i rafinirano brašno, proizvod je zapadne civilizacije. To je neprirodna hrana pa je stoga potpuno nepotrebna ishrani. Što je još gore, po­spješuje loše zdravlje. Prije 150 godina američki su Indijanci upozorili na štetno djelovanje rafiniranog šećera u tijelu. Uočili su da bijelci jedu previše slatkih stvari zbog kojih tijelo slabi. Danas se pokazalo da su bili više nego u pravu.

Šećer potiče rast velikog broja bakterija i gljivica - izvrstan je medij za rast tih mikroorganizama. Shodno tomu, zbog hrane bogate slatkim stvarima ne­ka osoba može postati prijemljiva na upale. Konzumacija šećera povezuje se s kvarenjem zubi, kandidijazom i nastajanjem sluzi, posebice u ljudi koji su prijemljivi na dišne probleme kao što su astmatičari. Mnogi su danas ovisni o šećeru pa je nekima vrlo teško živjeti bez njega kao i bez cigareta.

Jedna je studija Sancheza i dr. (1973.) ustanovila da velik unos šećera negativ­no djeluje na imunološki sustav. Ti su istraživači pokazali da šećer narušava sposobnost proždiranja i uništavanja bakterija u bijelih krvnih stanica. Nave­deno je istraživanje uslijedilo nakon rada američkoga liječnika dr. Sandlera, koji se radeći sa žrtvama epidemije dječje paralize potkraj 1940-ih uvjerio zbog velikog unosa šećera ljudi postaju osjetljiviji na tu bolest. Istraživanje iz 1973. godine potvrdilo je hipotezu dr. Sandlera jer je jasno utvrđeno da rafinirani šećer narušava imunološki sustav. Druge su studije pokazale da šećer tijelu oduzima neke hranjive tvari, uključujući cink (deveto poglavlje), koji je ključan za imunološku djelovanje.

Najbolji je šećer uvijek prirodni šećer, posebice iz svježeg ili sušenog voća. Grožđice i datulje izvrsni su izvori šećera, a mogu se koristiti umjesto šećera za zaslađivanje žitnih pahuljica koje jedemo za doručak. Mnogi Afrikanci žvaču sirov šećer iz šećerne trske i nemaju nikakvih zdravstvenih problema koje imamo mi na Zapadu. Tomu bi mogao biti razlog to što uzimanjem prirodne tvari tijelo dobiva minerale poput kalcija, dok uzimanjem rafiniranog šećera tijelu oduzimamo kalcij.

Šećer djeluje štetno na zdravlje svih nas, ali posebice na malenu djecu koja ga često konzumiraju u prekomjernim količinama. Mnoga djeca koja dolaze u moju kliniku boluju od čestih upala, astme i ekcema. Zastrašujući je broj njih koji nemaju ni dovoljno raznih minerala. Prva stvar koju preporučujem za tu djecu jest smanjen unos šećera. Neki su u tako lošem zdravstvenom stanju da im je potrebno određeno vrijeme ukinuti sav šećer i na taj način omogućiti oporavak njihovim mladim tijelima. Prednosti su ovakva liječenja gotovo ne­posredne. Dolazi do poboljšanja teka i povećanja razina energije, a cijelo tijelo počinje bolje funkcionirati.

Među odraslima koji mi dolaze gotovo postoji epidemija gljivičnih upala, kož­nih osipa i crijevne kandidijaze. Mnoge od tih upala nestaju kada se iz prehrane izbaci šećer i hrana koja ga sadrži.

Na javnim predavanjima često me pitaju: »Nije li tijelu potreban šećer?« Od­govor je: »Jest, potreban je«, ali ne u obliku neprirodnih šećera kao što su glukoza, dekstroza i sukroza, koji se redovito uzimaju u velikim količinama. Šećer je u voću i medu - fruktoza - prirodan i mnogo zdraviji, a ne zaboravite da se hrana bogata škrobom, poput krumpira i riže, sastoji od dugih lanaca molekula glukoze. Probavni sustav polagano razbija te lance, a glukoza se postupno upija u krvotok.

Kada se jede prirodna hrana koja sadr­ži škrob, razina šećera u krvi postupno raste. Kada ona dosegne određenu točku, gušterača oslobađa inzulin, a razina šećera u krvi postupno se vraća u normalu. Naprotiv, kada se jede hrana bogata rafiniranim šećerom (kao što su slatkiši), dolazi do iznenadna ulaska visoke razine glukoze u kr­votok. To stresno djeluje na gušteraču koja je prisiljena ot­pustiti velike količine inzulina jer previše šećera u krvotoku može biti opasno (hiperglikemija).

Podizanje i spuštanje razine šećera u krvi prilikom konzumacije hrane bogate šećerom izaziva poremećaj u tijelu, stres gušterače i nadbubrežnih žlijezda (izlu­čuju adrenalin), što pak može izazvati opadanje razine šećera u krvi ispod normale (hipoglikemija). Povremeno uzimanje hrane bogate šećerom neće izazvati previše teškoća jer do njih dolazi sam gušterača i nadbubrežne žlijezde neprestano izložene stresu Izbjegnite takve teškoće i jedite samo prirodnu hranu, a ne šećer koji je izbijeljen i kemijski rafiniran te štetan za tijelo.