Riža - bogatstvo vrsta i okusa

Riža je, uz pšenicu, najrasprostranjenija žitarica na svijetu, koju čovječanstvo poznaje već više od 5000 godina. Potječe iz Indije i Kine, a u Europi se počela uzgajati tek u 8. stoljeću, zahvaljujući Aleksandru Velikom koji ju je donio sa svojih ratnih osvajanja.

Riža je i jedna od najvrjednijih žitarica te je osnovna namirnica gotovo polovine čovječanstva. U usporedbi s ostalim žitaricama riža ima najveću energetsku vrijednost (100 g sadrži 1510 kJ ili 361 kcal), ali spada u dijetalne namirnice jer je hranjiva i lako probavljiva - brzo daje energiju i dobro utječe na crijevnu floru.

U 100 grama sirove riže nalazi se u oko 12,6 posto vode, 0,6 grama masti, 6,7 grama bjelančevina i 79,5 grama ugljikohidrata. Riža je bogata škrobom, a siromašna bjelančevinama i mastima.

Riža ne sadrži sve potrebne aminokiseline, pa ju je preporučljivo konzumirati zajedno s mahunarkama, čime se u organizam unose sve potrebne aminokiseline. Riža je bogata i mineralima, posebno fosforom i kalijem, a sadrži i magnezij, kalcij, željezo, bakar, cink i druge minerale. Od vitamina najviše ima vitamina E, posebice u klici, te skoro sve vitamine B skupine u ovojnici.

Pripremite rižoto s patlidžanima!

Budući da bi ljudsku prehranu u većem dijelu trebala sačinjavati lužnata hrana, preporučuje ju se što češće konzumirati jer je riža lužnata žitarica. Također, dobra je za sve koji moraju paziti na unos natrija i kalija - riža je idealna hrana za one koji pate od bubrežnih bolesti.

Riža regulira krvni tlak te povećava elastičnost krvnih žila, smiruje živce, štiti od srčanih oboljenja, nervoze, komplikacija u trudnoći. Idealna je i kao hrana za dojenčad.

Postoje više od tisuću vrsta riže. Ipak, sve one se, zavisno o obliku i teksturi zrna, mogu podijeliti u dvije skupine: indijsku, u koju spadaju duguljaste vrste, te japansku, odnosno okruglastog zrna.

Upoznat ćemo vas s nekim od najpoznatijih vrsta riže:

BIJELA RIŽA

Dobiva se ljuštenjem vanjske ovojnice zrna, pa zbog toga nema veliku hranjivu vrijednost kao ostale neoljuštene vrste. Najčešće se upotrebljava za pripravljanje raznih vrsta rižota, a budući da tijekom kuhanja upija znatnu količinu vode, potrebno ju je stalno miješati. Kada je kuhana, meka je i ljepljiva. Poslužuje se kao dodatak mesnim ili morskim jelima, a često i kao samostalno jelo.

SMEĐA RIŽA

Za razliku od bijele, smeđoj riži nije uklonjena vanjska ovojnica, koja sadrži dodatne vitamine, mineralne i bjelančevine, te je stoga hranjivija. Zbog toga je smeđa riža nešto žilavija, pa ju je potrebno dulje kuhati, ali i žvakati. Smeđa riža jede se kao prilog ili je se dodaje juhama i varivima.

Pripremite rižoto sa špinatom i graškom!

BASMATI RIŽA

Ova vrsta se najviše upotrebljava u indijskoj kuhinji, a ima duga, tanka zrna i prepoznatljiv okus i miris. Prije kuhanja potrebno ju je isplahnuti vodom, a tijekom kuhanja nije je poželjno miješati i prekuhavati. U indijskoj kuhinji basmati riža se upotrebljava kao prilog vrlo začinjenim jelima, a najčešće uz curry. Pogodna je i za pripravljanje pudinga od riže.

JASMIN RIŽA

Ova vrsta ima vrlo ugodan miris tijekom kuhanja. Zrna su joj nježna, a nakon kuhanja postaju meka i ljepljiva, pa je idealna za posluživanje uz razne umake. Prije kuhanja preporučljivo ju je isplahnuti, a tijekom kuhanja je ne treba miješati i prekuhavati. Također je pogodna i za pripravljanje deserta.

DIVLJA RIŽA

Duga, crna zrna vrlo su hranjiva, a imaju okus po orašastim plodovima i žilavu teksturu, pa joj je potrebno oko 40 minuta da bi se skuhala. Često se može kupiti pomiješana s drugim vrstama riže, a posebno je ukusna kao dodatak salatama ili kao prilog.