Potreba za šećerom

Potreba za šećerom je urođena i smatra se da potječe od prehrane majčinim mlijekom koje je slatko.

A i što bi bila hrana bez šećera? Čokolada bi imala gorak okus, bombona ne bi ni bilo, banane bi bile brašnjave, a mlijeku bi nedostajala punoća okusa. Šećer daje hrani okus, a u organizmu razvija energiju.

Na tržištu postoji nekoliko oblika šećera. Rafinirani šećer prolazi potpunu obradu, pa je zbog toga bijele boje (kristalni bijeli šećer dobiva se od šećerne trske i šećerne repe). Ako sadrži nešto vode, može se oblikovati u razne oblike. Šećer u prahu je fino usitnjeni rafinirani šećer. Kandis šećer sastoji se od prilično velikih kristala šećera i može biti bijeli ili smeđi. Najviše se koristi za zaslađivanje čaja.

No, ima i drugih vrsta šećera: mliječni šećer (laktoza), voćni šećer (fruktoza) sadržan je u voću, a velik udio grožđanog šećera (glukoza) nalazi se u grožđu. Javorov sirup dobiva se zarezivanjem kore javora i sadrži 60 do 70 posto šećera. To je aromatična poslastica koja ima veliku kalorijsku vrijednost te ga treba konzumirati u ograničenim količinama.