Šećeri u svakodnevnoj prehrani

Prekomjerna težina i pretilost vodeći su javno zdravstveni problemi u Europi, a ni mi ne zaostajemo za europskim prosjekom. Kada se govori o problemu pretilosti, uloga pojedinih ugljikohidrata, poput šećera, vrlo je često tema kontroverznih rasprava. Istina je zapravo vrlo jednostavna.  

Novije studije ukazuju da je konzumacija ugljikohidrata u hrani ili piću povezana s boljim mentalnim učinkom te boljim pamćenjem, bržom reakcijom na podražaje i boljom koncentracijom.  Obroci ili međuobroci bogati ugljikohidratima i pića koja sadrže šećer mogu imati korisne učinke na kognitivne sposobnosti i doprinose smanjenju osjećaja umora. Studije koje su proučavale faktore koji utječu na vožnju pri dugim vožnjama automobilom, a provedene su u simulatoru, zabilježile su manje grešaka u vožnji kod vozača koji su prije i tokom vožnje konzumirali pića sa šećerom u odnosu na vozače koji su konzumirali vodu.

No kako se konzumacija šećera odražava na našu liniju? Činjenice su ponovo vrlo jednostavne. Dobivanje na tjelesnoj težini događa se kada je unos energije iz hrane i pića veći od energije koja je sagorjela kroz metabolizam ili različite aktivnosti. Upravo je iz tog razloga teško uspostaviti vezu između pretilosti i konzumacije pojedine hrane, hranjivih tvari ili sastojaka. Što znači da, ukoliko unesemo previše kalorija, bez obzira na njihov izvor, može doći do porasta u tjelesnoj težini, ako se one ne potroše kroz različite aktivnosti. To vrijedi za sve vrste hrane i pića: ako  je energijski unos hrane veći u odnosu na energetske potrebe i ne potroši se kroz tjelesnu aktivnost, doći će do porasta težine, odnosno do debljanja.

Drugim riječima, niti jedna vrsta hrane ili namirnica, pa tako i šećer neće utjecati na porast tjelesne mase ako se konzumira u sklopu uravnotežene i raznovrsne prehrane te ako ukupan energetski unos nije veći od potreba organizma.

Značajan broj epidemioloških studija provedenih na odrasloj populaciji, adolescentima i djeci kontinuirano ukazuju na obrnutu vezu između konzumacije šećera i povećane tjelesne mase. Odnosno, osobe koje konzumiraju veći postotak  od svojih ukupnih energetskih potreba u obliku šećera, su općenito manje pretile od osoba koje unose manje kalorija iz šećera. Osobe koje unose više šećera u svojoj prehrani, sklone su manjem unosu masnoća. Međutim, neke osobe mogu premašiti svoje energetske potrebe prekomjernom konzumacijom šećera ili masnoća. Sustav za regulaciju apetita prepoznaje ugljikohidrate, uključujući šećere, i oni pridonose osjećaju sitosti.

Postoji također uvriježeno vjerovanje da će dodavanje šećera u prehrani istisnuti ostale namirnice iz prehrane te dovesti do smanjenog unosa vitamina i minerala. Međutim, istraživanje je pokazalo da šećer može biti dio pravilne i uravnotežene prehrane i nema dokaza  da prisutnost šećera u prehrani istiskuje vitamine i minerale iz prehrane. Prema rezultatima provedenih istraživanja prehrane u djece, čak je i prehrana s najvećim unosom šećera sadržavala dovoljne količine vitamina i minerala.

Najmanje pola  energetskog unosa u našoj prehrani treba doći iz ugljikohidrata, uglavnom iz škroba.

No, što su to uopće ugljikohidrati? Dvije su glavne vrste ugljikohidrata: šećeri i škrob. Šećeri i škrob imaju istu energijsku vrijednost po gramu (4kcal). Ugljikohidrati daju manje energije nego masti (9kcal po gramu) ili alkohol (7kcal po gramu). Vlakna su također vrsta ugljikohidrata, ali za razliku od drugih ugljikohidrata, vlakna se ne apsorbiraju u tankom crijevu i uglavnom ne osiguravaju energiju organizmu. Škrob se nalazi u žitaricama kao što su riža, kukuruz, pšenica, krumpir, mahunarke te u proizvodima dobivenim od škroba kao kruh i tjestenina. Pod šećerima podrazumijevamo  saharozu uobičajenog naziva šećer,  glukozu, fruktozu, laktozu i maltozu. Oni su prirodno prisutni u hrani poput voća, povrća i mliječnih proizvoda.