Sladila - razlika je u okusu i kalorijama

Stručnjaci desetljećima biju bitku oko sladila (zaslađivača). Nikako da se dogovore što je najbolji izbor, jer jedni su pretjerano kalorični, drugi su potencijalna opasnost za zdravlje. Sladila se u osnovi dijele na prirodni šećer u različitim oblicima (dobiven iz bilja), te na umjetna sladila, a ponekad se dijele i na tzv. nutritivna i nenutritivna sladila.

Nutritivna sladila su ona koji sadrže kalorije, poput šećera, meda i slada, a nenutritivna su ona koji ne sadrže kalorije, poput saharina, aspartama i splende. Teško je reći koji zaslađivač izabrati, jer je ovo u pravilu individualni problem. No, moguće je dati okvirne savjete - ako nemate problema sa zdravljem i viškom kilograma, najbolje je koristiti prirodni nutritivni šećer, koji se nudi u više oblika.

Od krutih šećera bijeli se danas nikome ne savjetuje, nego je umjesto njega bolje koristiti smeđi šećer (ali isključivo od šećerne trske, nerafinirani, tj. što manje prerađen). Smeđi šećer ne mora uvijek biti zdravija varijanta, jer se ponekad na tržištu kao smeđi prodaje obojeni bijeli šećer (dobiven od šećerne repe), te šećer koji je dobiven od šećerne trske, ali mu je dodan sirup (melasa) i dodatno je obojen, a sve ovo znači i nužnost nekih industrijskih postupaka koji se ne smatraju zdravima.

Od sladila u tekućem obliku najpoznatiji su med i slad. Med sadrži dosta zdravih sastojaka, no mnogi ne znaju je i med u velikoj mjeri šećer, što znači da je vrlo kaloričan. Općenito, med je zdrav ako se želimo boriti protiv bolesti, poboljšati imunitet i unijeti u tijelo brojne zdrave mikronutrijente, no ne preporučuje se ako moramo paziti na unos kalorija. Slično je i sa sladom od žitarica, koji su u našu su kulturu uveli makrobiotičari. Na našem tržištu se nude ječmenim, rižin i kukuruzni slad (posljednji se najmanje preporučuje). Prednosti slada su što je ovo također prirodni zaslađivač, te što sadrži dvostruko manje saharida nego bijeli šećer. Zato je manje kaloričan i sporije se probavlja, pa je time i znatno zdraviji od običnog šećera.

Nekalorični zaslađivači tako su nazvani jer sadrže zanemarivo malo kalorija u 100 g, pa je praktički 0 kalorija sadržano u količini potrebnoj za zaslađivanje šalice pića ili jednog obroka. Nekalorični zaslađivači kreću se od onih dobivenih od biljaka koje su poznavale drevne kulture (npr. stevia), do umjetnih, dobivenih sintetičkim putem (npr. saharin). Mnogi od njih spominju se kao opasni - navodno iniciraju infekcije, herpes i kancerogeni su. Češće se u lošem kontekstu spominju splenda i aspartam, no gotovo da nema nekaloričnog sladila na koje tijekom godina nije pala sumnja.

Kako nema univerzalnog odgovora, savjetujemo da šećer u bilo kojem obliku koristite u manjim količinama. Prirodni, ali kalorični šećeri u malim količinama vjerojatno su bolji izbor za većinu zdravih ljudi. Ako pripadate onima koji moraju paziti na kalorije, dobra vijest je da je Američko dijetetsko društvo zauzelo stav kako je većina nenutritivnih sladila zdravstveno sigurna u manjim količinama, tj. ako se umjereno konzumira.