Sladoled ja volim

Povijest sladoleda

Kolika je sladoled poslastica govori povijest, a francuski kuhar Montignac je rekao "da ga nema, trebalo bi ga izmisliti!" Naravno, kao sve delicije i sladoled ima svoju priču koja seže u doba kineskog kralja koji je obožavao led i mlijeko; pa u vrijeme Nerona koji je led miješao s voćnim sokovima, medom i lješnjacima; pa preko "putova svile" i Marka Pola, koji je u Italiju donio recept po kojem se sladoled radio iz snijega u kojeg su miješali jakovo mlijeko da bi se dobila kremasta tekstura;  sve do vještih Arapa, koji su  upoznali Talijane sa Sicilije s vještinom zamrzavanja  sladoledne kreme. I konačno 1533. godine kada ga je talijanski kuhar servirao na svadbi Katarine de Medici. Od tada se sladoled počinje širiti svijetom. U Ameriku je sladoled stigao relativno kasno, 1700.godine kada je guverner Marylanda njime počastio svoje uzvanike. 

Zgodna je priča o tome kako je sladoled postao probrana delicija Englezima. Naime, na bogatom banketu engleskog kralja Charlesa I. u 17. stoljeću kraljev francuski kuhar pripremio je hladnu kremu koja je nalikovala na svježi snijeg, no bila je kremasta i slatka. Nova slastica postigla je golem uspjeh, a ljubomorni Charles je odlučio recept kuhara zadržati u tajnosti. Priča se da mu je platio pozamašnu svotu novca kako bi osigurao ekskluzivno pravo da se ta delicija servira samo i jedino na njegovim banketima. No, kako je kasnije egoistični kralj pao u nemilost i završio tragično, tako kuhareva obveza više nije imala smisla, i recept se brzo proširio među pukom.