Vitamin s najviše bioloških funkcija

Hipoteze o mogućem štetnom djelovanju

Unatoč tome što vitamin C predstavlja jednu od najdjelotvornijih reducirajućih tvari u biološkom sustavu, ako reagira s ionima metala (posebno željeza i bakra), može započeti proizvodnju aktivnih oblika kisika, tj. može djelovati kao štetni prooksidans. Vezanje vitamina C s ionima željeza i bakra in vitro stimulira oštećenja DNA, lipida i proteina zbog djelovanja slobodnih radikala. Takvo štetno djelovanje dobro je znano nutricionistima.

Nameće se pitanje koliko je takvo djelovanje C vitamina važno u fiziološkom smislu? Pitanje je iznimno važno zbog nastojanja da se odrede optimalne doze vitamina C iz hrane, kao i eventualna štetnost dodatnog uzimanja. Iako ne postoje jasni dokazi o njegovoj toksičnosti izazvanoj prevelikim dozama, znanstvenici ne preporučuju uzimanje multigram doza vitamina C. Smatra se da je koncentracija od 200 mg vitamina C dnevno dovoljna da se stanice i tekućine u organizmu njime zasite. Bilo koji višak jednostavno biva izlučen iz organizma.

Prooksidacijsko djelovanje ne povezuje se samo uz vitamin C, nego može vrijediti i za bilo koji drugi reducirajući agens koji se nađe okružen prijelaznim ionima metala (npr. vitamin E, GSH, NADP kao i neki biljni fenoli). Očito je da je od ključne važnosti dostupnost tih iona metala, što nameće sljedeće važno pitanje o optimalnom dnevnom unosu željeza ili bakra. Željezo je nesumnjivo izuzetno važno za zdravlje čovjeka, posebno djece i trudnica, ali poznato je da prevelika koncentracija željeza može biti jako štetna. In vivo, i željezo i bakar nalaze se u formama koje ne mogu pospješiti reakcije nastajanja slobodnih radikala, a ni izvanstanične tekućine nemaju takve raspoložive ione metala. U stanici, pak, postoji unutarstanično željezo (vjerojatno i bakar) i ako dospije u kontakt s vitaminom C, doći će do prooksidacijskog djelovanja. Zato, bilo koje oštećenje tkiva može povećati dostupnost iona metala i dovesti do nastajanja slobodnih radikala. Ta problematika još uvijek je prepuna hipoteza na koje će, nadamo se, buduća istraživanja moći ponuditi preciznije odgovore.