Vitamin s najviše bioloških funkcija

Značaj antioksidacijskog djelovanja

Jedna od najvažnijih bioloških funkcija vitamina C je njegova sposobnost djelovanja kao reducirajućeg agensa (npr. sposobnost reduciranja feri oblika željeza u fero oblik, što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima). Zapažanja da vitamin C može kočiti kancerogeno djelovanje nekoliko nitrozo spojeva može se djelomično pripisati upravo njegovoj sposobnosti redukcije ovih spojeva u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma od štetnog djelovanja slobodnih radikala, ističući se kao vrlo dobar antioksidans.

Poznato je da slobodni radikali reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te mogu izazvati oštećenja biološkog sustava povezana s mnogim teškim oboljenjima (neurodegenerativna oboljenja, pojava raka...). Postoji čak i teorija koja njihovo djelovanje povezuje s procesom starenja. Zaštita stanice protiv reaktivnih molekula osigurava se putem brojnih spojeva sposobnih da djeluju kao "čistači" slobodnih radikala, tj. antioksidansi.

In vitro, vitamin C djeluje kao antioksidans na nekoliko načina: uklanja radikale stvorene od nekih lijekova; štiti pluća od oštećenja, posebno od jakih zagađivača iz zraka, tako što reducira peroksidaciju masti iz dima cigarete; uklanja peroksi, sulfenil, urat, nitroksid i druge radikale. Ono što je ključno za mnoge antioksidacijske učinke vitamina C u reakciji s reaktivnim radikalima je davanje jednog elektrona od njegove molekule, što dovodi do nastajanja askorbil radikala koji predstavlja prilično neaktivan oblik.

Također je uočen antioksidacijski sinergizam vitamina C i E. Drugim riječima, nadopunjuju se u djelovanju, što se može predočiti reakcijom u kojoj vitamin C obnavlja a-tokoferol (vitamin E), koji također djeluje kao jak antioksidans štiteći lipide u membranama od napada slobodnih radikala. Po pitanju antioksidacijskog djelovanja vitamina C in vivo, još uvijek postoje brojni znanstveni dokazi. Ako je suditi po njegovoj koncentraciji in vivo (30-100 ?M u plazmi), može se zaključiti da je ona sasvim dovoljna za izraženo antioksidacijsko djelovanje u organizmu.