Treba li pričati s djecom o koronavirusu?

Pandemija koronavirusa ili COVID-19 glavna je tema u svijetu koja trenutno ozbiljno zabrinjava ljude, a Hrvatske se, osim toga, još oporavlja od nedjeljnog potreba. Za djecu koja redovito gledaju vijesti i slušaju ukućane koji razgovaraju o aktualnim temama, strahovi oko same situacije mogu biti posebno zastrašujući.

Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da upravljaju svojim strahovima, a da istovremeno budu svjesni i upozoravaju sebe? Odgovor donosimo u nastavku.

Treba li objašnjavati djetetu koje ništa ne pita?

Za djecu koja izražavaju zabrinutost, roditelji bi svakako trebali biti na raspolaganju za razgovor, kako bi im pomogli da se riješe strahova. No, ključno je pitanje trebaju li obitelji pokretati temu ako dijete još ništa nije reklo?

Stručnjaci se slažu da bi roditelji trebali biti svjesni da njihova djeca mogu imati probleme, čak i ako ne govore o njima. Samo zato što dijete ne pokazuje strah, ne znači da to ne osjećaju. Zato svakako trebate imati otvorenu komunikaciju s djecom. Sami započnite temu, a ako se ne uključe, postavite im pitanja o čitavoj situaciji.

Dobro se pripremite!

Prije nego što započnete razgovor, imajte na umu da su djeca već dosta čula o koronavirusu putem vijesti, ali možda u potpunosti ne razumiju što je virus ili su im nepoznati pojmovi popu epidemije. Pripremite se i na pitanja, pogotovo kad je riječ o ne tako maloj djeci, koja i inače postavljaju mnogo pitanja.

Pokušajte napraviti usporedbu s poznatim pojmovima, poput gripe ili prehlade, da bi djeca shvatila o čemu se radi i obavezno naglašavajte pranje ruku i druge mjere opreza, kako bi ih djeca što prije upamtila i usvojila.

Kako treba izgledati razgovor?

Kad počnete razgovor obratite pozornost na dijete, pratite neverbalnu komunikaciju, ali obavezno slušajte pitanja i pokušajte na sve odgovoriti. Aktivno slušanje djece pokazat će osjećaju li strah i zabrinutost, a sam razgovor može im uvelike pomoći.

Iznesite činjenice i pokušajte suzbiti glasine koje je dijete čulo. Isto tako, imajte na umu da djeca osjećaju anksioznost, strah i tugu roditelja, zato bi bilo najbolje da, ako i sami imate problem, razgovarate sa stručnom osobom.