Vježbanje u trudnoći - za i protiv

Izvor slike: 123RF

Mnoge trudnice oklijevaju baviti se bilo kakvom tjelesnom aktivnošću, zabrinute zbog mogućih posljedica, jer rašireno je mišljenje da vježbanje u trudnoći povećava rizike za majku i za dijete.

Za

Vježbanje štiti od najuobičanije trudničke komplikacije gestacijskog dijabetesa. Pokazalo se da treniranje velikih mišićnih skupina pomaže normalizaciji razine šećera u krvi poboljšavajući iskoristivost glukoze i osjetljivost na inzulin. Kod žena koje u trudnoći vježbaju znatno je manja pojavnost gestacijskog dijabetesa nego kod onih koje su fizički neaktivne. Pozitivan učinak osobito je snažan kod žena koje su bile fizički aktivne barem godinu dana prije začeća te su nastavile vježbati i tijekom trudnoće.

I pojava preeklampsije znatno je reducirana kod žena koje su vježbale tijekom trudnoće (posebno kod onih koje su vježbale i prije trudnoće) u odnosu na žene koje nisu vježbale. Zabilježena je i manja stopa carskog reza kod vježbačica. Na porođajnu težinu djeteta majčin indeks tjelesne mase (ITM) utječe više od vježbanja.

Prekomjerno teške i pretile žene vjerojatnije će roditi djecu veće porođajne težine, a žene koje u trudnoći vježbaju manje će vjerojatno roditi veće bebe. Prema tome, vježbanje u trudnoći može smanjiti vjerojatnost rođenja djeteta velikog za gestacijsku dob (dijete koje je po težini veće od 90 posto sve djece istog spola i jednake gestacijske dobi). Vježbanje je i dobar način borbe protiv debljanja u trudnoći, najbolje je posavjetovati se s liječnikom o odabiru sigurnog načina vježbanja. Liječnik će najvjerojatnije predložiti aerobne vježbe u kojima se koristi velik broj mišićnih skupina, jer smatra se da su sigurne za majku i za bebu.

Među onima koje ne predstavljaju nikakav rizik u niskorizičnim trudnoćama su hodanje, vožnja sobnog bicikla, vježbanje u vodi i aerobik niskog intenziteta tri do četiri puta tjedno. Studije navode da su žene koje su u dobroj tjelesnoj formi tijekom trudnoće opuštenije te se bolje nose s emocionalnim i tjelesnim zahtjevima trudnoće, uključujući porod.

Vježbačice bolje kontroliraju težinu, realnije vide svoje tijelo, samopouzdanije su, bolje spavaju, imaju više energije. Smatra se da ti pozitivni učinci traju i poslije porođaja te da umanjuju učestalost postporođajne depresije. Dokazano je da žene koje vježbaju u trudnoći imaju snažnije mišiće; srce i krvne žile u boljoj su im formi; imaju bolje držanje zahvaljujući snazi trbušnih i mišića gornjeg dijela tijela; poboljšanu cirkulaciju koja smanjuje pojavnost varikoznih vena i duboke tromboze; rjeđe pate od zatvora i napuhnutosti; rjeđe ih bole leđa, vjerojatnije je da će imati lakši porod s manje liječničkih intervencija i da će roditi zdravije bebe.

Protiv

Postoje dokazi da vježbanje u trudnoći može smanjiti porođajnu težinu djeteta, ali studije sugeriraju da je taj učinak malen i da nije povezan s nepovoljnim ishodom za novorođenče. Istodobno, vježbanje je povezano s manjom vjerojatnošću rođenja djeteta malenog za gestacijsku dob (tj. djeteta koje spada u deset posto najmanje novorođenčadi istog spola i jednake gestacijske dobi). Uz to, porođajna težina nije jedini indikator slabijeg fetalnog razvoja. Treba izmjeriti i druge indikatore kako bi se precizno procijenilo je li se dijete optimalno razvijalo.

Malen opseg trbuha direktno je povezan s malom jetrom, a može biti povezan i s visokim razinama kolesterola kasnije u životu. Malen opseg glave direktno je povezan s malenim mozgom i smanjenim kvocijentom inteligencije, a može upućivati i na to da će dijete kasnije razviti visoki krvni tlak, povećan rizik za srčanu bolest i slabiju toleranciju glukoze. Nije identificiran nikakav negativan učinak vježbanja na bilo koji od tih čimbenika, no svakako su nužna daljnja istraživanja. Postoje i neki drugi rizici vježbanja u trudnoći.

Prvo, hormonska stimulacija izazvana vježbanjem tijekom trudnoće može potaknuti preuranjene trudove, premda stvarni rizik od takvog ishoda nije znanstveno istražen. Vježbanje može također uzrokovati redistribuciju krvi iz unutrašnjih organa u mišiće, a rezultat može biti značajno smanjenje razine kisika i hranjivih tvari koji stižu u posteljicu.

Otkriveni su još neki potencijalno opasni procesi povezani s vježbanjem tijekom trudnoće, no nisu još provedene studije koje bi dokazale njihov značajan učinak na dobrobit fetusa. Uz već spomenuta dva, kao jedan od glavnih razloga za zabrinutost navodi se to što bi povećana potrošnja glukoze u zaposlenim mišićima mogla utjecati na razine glukoze u fetusu. Nadalje, pregrijavanje tijekom vježbanja može narušiti termoregulaciju trudničina organizma, a to je najbolje izbjeći, osobito u prvom tromjesečju trudnoće.

Zbog toga je u trudnoći pametno izbjegavati svako energičnije vježbanje ili vježbanje u pretoplim prostorima (ili na suncu). Određena zdravstvena stanja mogu pojačati potencijalne opasnosti vježbanja tijekom trudnoće i u takvim je slučajevima vježbanje kontraindicirano.

Tu se ubrajaju majčina srčana bolest; restriktivna plućna bolest (smanjena plućna funkcija zbog ograničene mogućnosti disanja); preuranjeno otvaranje vrata maternice; prijevremeni porod; preeklampsija; krvarenje u drugom i trećem tromjesečju trudnoće; placenta previa (stanje kod kojeg je posteljica smještena preblizu ušća vrata maternice).