Povišena tjelesna temperatura u djece

Kako nastaje povišena tjelesna temperatura?

Temperatura je odgovor kemijskih medijatora na agresivno djelovanje egzogenih pirogena (toksini). Ovi medijatori uvjetuju podešavanje hipotalamičkoga termostatskog mehanizma na višu razinu. Tijelo se pregrijava svaki put kad se stvara više topline nego što se odaje. Do porasta temperature dolazi kada se centar za temperaturu koji se nalazi u središnjem dijelu mozga, nazvanom hipotalamus namjesti na temperaturu višu od uobičajene. On djeluje prema načelu termostata, a naš je ?termostat? namješten na temperaturu između 36 i 37°C. Umjereno povišenje temperature potiče neke imunološke odgovore, a smanjujući koncentraciju slobodnog željeza u serumu sprečava umnožavanje više vrsta bakterija.

U oko 5 do 20% djece pojavljuje se nespecifična febrilna bolest (Febris e causa ignota) koja nije praćena lokalnim znakovima bolesti. Najčešća je u dobi od 6. do 24. mjeseca pa sve do 5 godine života. Traje u prosjeku 5 do 7 dana i u većini slučajeva se ne postavi dijagnoza. U novorođenčadi, pak, klinička je procjena nepouzdana pa febrilnu djeca u prvom mjesecu života treba uvijek hospitalizirati i potom barem 24 sata pratiti. Svakako se preporučuje učiniti laboratorijsku obradu koja uključuje SE, CRP, KKS, urin, urinokulturu, hemokulturu, briseve, rtg srca i pluća, lumbalnu punkciju, dodatnu dijagnostičku obradu te započeti antibiotsku terapiju barem tijekom 48 sati do prispjeća bakterioloških nalaza. Ako su bakteriološki nalazi negativni, antibiotska se terapija može ukinuti. Ili se djeca ako su dobrog općeg stanja i ne pokazuju druge znakove bolesti mogu samo pratiti bez uvođenja antibiotske terapiju, a uz provođenje simptomatske terapije. U hospitalizirane djece koja su na dugotrajnoj terapiji antibioticima može se ponekad pojaviti febrilitet koji nestane 2 do 3 dana od prestanka terapije.

Borba s febrilitetom je najčešće simptomatska i ako je pedijatar ipak propisao antibiotsku terapiju, dijete i tijekom terapije još dva dana može imati povišenu tjelesnu temperaturu. Simptomatsko liječenje vrućice provodi se u djece fizikalnim metodama i farmakoterapijom - antipireticima. Svakako se preporučuje prozračiti prostoriju, temperaturu prostorije održavati na oko 20°C, odijevati dijete u laganiju pamučnu odjeću, pokrivati ga plahtom ili laganijim pokrivačem, davati mu veće količine tekućine, ne dopustiti preveliku tjelesnu aktivnost. Dijete treba promatrati i mjeriti mu temperaturu svakih 30 minuta.

Fizikalne mjere za snižavanje temperature su:

• Vlaženje kože mlakom vodom - dijete se razodjene i stavi u kadu s vodom (2 do 3 prsta od dna kade). Temperatura vode trebala bi biti između 32 do 33°C. Spužvicom ili krpom vlaži se koža svakih 2 do 3 minute te se temperatura provjeri nakon 15 minuta, a vlaženje kože provoditi otprilike 20 minuta ili barem dok se temperatura ne snizi na 38°C. Ne preporučuje se vlažiti glavu ni lice. Trljanje kože razrijeđenim alkoholom ili mlakom vodom ne preporučuje se jer može dovesti do udisanja alkoholnihpara, njihove resporpcije preko pluća te trovanja.
• Oblozi od mlake vode - dijete se zamota u pelenu ili plahtu namočenu u vodu sobne temperature i preko toga se omota suhi ručnik ili plahta, Ne zamotati glavu i lice. Dijete se drži zamotano oko 5 do 10 minuta i nakon toga se obriše suhim ručnikom. Ne držati obloge dulje od tog vremena jer čim se oblog ugrije na temperaturu tijela, otpuštanje topline iz tijela prestaje. Voda ne smije biti previše hladna jer može doći do naglog pada temperature te potom rebound fenomena kada se pojavi nagli i još veći porast temperature.

Osim fizikalnih mjera potrebnih za snižavanje temperature primjenjuju se još i lijekovi za snižavanje temperature (antipiretici). Od lijekova se u djece najčešće preporučuju paracetamol (acetaminofen) i neki nesteroidni antireumatici dok je acetilsalicilna kiselina zbog nuspojava (Reyeov sindrom oštećenje jetre i mozga) isključena u djece do 16 godine života.

Paracetamol je derivat i metabolit fenacetina u organizmu te ima antipiretsko i analgetsko djelovanje, ali nema protuupalnog djelovanja kao što to imaju nesteroidni antireumatici koji u kratkotrajnoj terapiji ne dovode do pojave nuspojava, a u manjim dozama imaju svoju indikaciju u reumatologiji. Najčešće nuspojave nesteroidnih antireumatika su erozije sluznice, krvarenje iz probavnog sustava, oštećenje imunološkog odgovora, ali sve se dovodi u vezu dugotrajne primjene i u većim dozama.

Kombinacije antipiretika nemaju opravdanja. Važnije je dati odgovarajuću dozu lijeka, jer roditelji ponekad subdoziraju dijete pa učinak izostane te su skloni davanju kombinacija lijekova. Uz to je važno osigurati dobru hidraciju djeteta, mirovanje, laganiju odjeću i prehranu. Kako je kod novorođenčadi i dojenčadi vrijeme izlučivanja antipiretika produljeno, u tim se dobnim skupinama preporučuje nešto manja dozaža lijekova. Preporučuje se davanje paracetamola u dozi od 10 do 15 mg/kg svakih 4 do 6 sati per os (sirup 5ml/120 mg) ili čepići (supozitoriji 120 mg). Kao što je već spomenuto popratnih pojava nema osim kod količine iznad 140 mg/24 sata kada može doći do oštećenja jetre te dijete tada zahtijeva hitnu liječničku pomoć u smislu detoksikacije i primjene antidota. Ibuprofen je raspoloživ samo u obliku sirupa (100 mg/5 ml) te se može davati djeci iznad 6 mjeseci starosti u dozi od 5 do 10 mg/kg svakih 6 do 8 sati. Učinak nakon primjene antipiretika nastaje nakon 30 do 45 minuta i traje do 4 sata kada se može ponoviti davanje lijeka. Uza sve spomenuto, svakako je potrebno zatražiti i savjet pedijatra.

U zaključku možemo reći da je antipiretik prvog izbora u djece paracetamol, a potom ibuprofen. Diklofenak pripada u nesteroidne protuupalne lijekove, raspoloživ je u obliku supozitorija, a registriran je u djece kao nesteroidni protuupalni lijek od navršene jedne godine života za liječenje kroničnoga juvenilnoga reumatoidnog artritisa, a daje se u dogovoru s pedijatrom.