Budi fin i pristojan

Roditelji, dakako, znaju da ljubazne riječi i gvozdena vrata otvaraju, a i divlju zvijer privabe k ruci - kako to kažu narodne mudrosti. Budući da čovjek tijekom svoga života susreće različite divlje zvjeri i nailazi na svakovrsna zatvorena vrata, korisno je opskrbiti se dobrom zalihom ljubaznih riječi.

Kada početi? Što prije. Hvala, molim i izvoli mogu biti među prvim riječima u djetetovu rječniku - ako ih čuje dovoljno često. Dobije li i pohvalu nakon što ih samo počne koristiti, dijete će rijetko propustiti priliku da to učini ponovno. To je i općenito važeće pravilo: djeca svoje ponašanje uče temeljem dobrih i loših primjera svojih roditelja. Odgajanje u obliku kritike, prigovora i zapovijedi ima malo ili nimalo učinka - osobito ako se sami roditelji pritom ponašaju suprotno od onoga što traže od svoje djece.

Za petogodišnje dijete to više nije samo igra oponašanja. Ono počinje razumijevati da postoje pravila kojih se treba pridržavati - u što spadaju i norme lijepog ponašanja. Čak štoviše, dijete pravila doživljava kao fizičke zakone, kao nešto što se ne može promijeniti: Kad nešto dobijem, kažem hvala. Naime, u to doba, dijete pravila uopće ne dovodi u pitanje: ona su tu, kao takva ih treba poštivati i - gotovo. Najbolje se to može vidjeti u igri i pričama: čak i kada bi ih neka promjena poboljšala, djeca ne pristaju - žele se igrati onako kako su prethodno naučila; pričati morate istim riječima... ili morate smisliti novu priču.

Tek oko osme godine djeca počinju postupno vrednovati pojedina pravila i razumijevati da su to dogovori među ljudima koji nam svima pomažu da ugodnije živimo. Prihvaćanje pravila doživljava se kao čin suradnje, a ne više kao slijepo uvažavanje. Štoviše, u ovoj se etapi razvoja djeca pitaju zbog čega je netko postupio na ovaj ili onaj način, te i sami postupaju na način koji će osigurati povoljne posljedice: Ako lijepo pozdravim, mama će me pohvaliti.

U doba puberteta tj. posvemašnjeg buntovništva, javlja se i otpor prema pravilima, osobito prema onima koja se doživljavaju kao nametnuta odozgo i osobito ako bi se njihovo uvažavanje moglo pogrešno protumačiti: Neću reći "izvolite gospođo profesorice" jer će frendovi reći kako joj se upucavam.

Kad se glava ohladi, vraća se sjećanje na značenje pravila ili se vlastitim uvidom: Sviđa mi se biti fin i pristojan - donosi odluka kako će se ona uvažavati. Tako pravila postaju trajna unutarnja svojina - spremna za transfer na nove naraštaje.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: