Što je radoznalost?

Biti radoznao

Najvažnije je nikad ne prestati postavljati pitanja. Radoznalost postoji s razlogom. Čovjek ne može ne biti zadivljen kad razmišlja o misterijima vječnosti i života, o čudesnoj strukturi stvarnosti. Dovoljno je da svakog dana uspijemo razumjeti samo mali dio te misterije.

Albert Einstein

Je li vas je vaše ili nečije tuđe dijete ponekad dovodilo do ludila s onim - Dosadno mi je! Šta da radim? - ili imate sreće pa se vaše dijete može satima samo zabavljati nekom igračkom, slikovnicom ili crtićem? Kakvo ste dijete bili vi? A kakvi ste danas? Sjedite li nervozno pred televizorom s daljinskim upravljačem u ruci, vrteći program za programom - ali vam ništa ne može dugo zadržati pažnju? Ili uvijek nađete nešto što vam je zanimljivo i u čemu uživate?

Biti radoznao znači biti otvoren za različita životna iskustva. Radoznali ljudi imaju stalan interes kako za ono što se događa unutar njih, tako i za svijet oko sebe. Zanimaju ih novi ljudi, nove stvari, novi događaji i gotovo im nikad nije dosadno. Radoznalost može biti specifična kao u slučaju kad nas zanima samo određeno područje (primjerice samo letenje zmajem) ili globalna - kada na sve oko sebe gledamo otvorenim očima.

Zašto je dobro biti radoznao?

Opisali smo što je radoznalost i kako izgledaju radoznali ljudi. Ali zašto je radoznalost dobra i zašto se ubraja u ljudske vrline? Evo samo nekih pozitivnih posljedica radoznalosti:

Vjerovali ili ne radoznalost povoljno utječe na naš društveni i ljubavni život.

Radoznali ljudi obično znaju dobro slušati i razgovarati jednostavno zato što ih zanima što drugi ljudi imaju za reći. Kad nekoga tek upoznamo, svi smo skloni razgovarati o svojim interesima i hobijima. Jedan od razloga je taj što vjerujemo da su osobe koje imaju mnogo interesa zanimljive pa pokušavamo na druge ostaviti dobar dojam. I u pravu smo. Radoznali ljudi unose u odnos novosti i čine ga zabavnijim.

Radoznali ljudi su inteligentniji i bolje rješavaju probleme.

Kad je povezanost s inteligencijom u pitanju, teško je odrediti što je uzrok a što posljedica. Možda su inteligentniji ljudi sposobni uočiti više problema i pronaći više rješenja ili veza među stvarima pa ih to potiče da budu radoznaliji. Netko je rekao da su tisućama godina ljudi gledali kako jabuke padaju sa stabla, ali samo se Newton upitao zašto? On je jedini bio dovoljno radoznao da pokuša pronaći odgovor.

No moguće je i obratno. Radoznali ljudi stalno traže nove informacije, nova iskustva, nove ideje i tako sami stvaraju okolinu koja potiče razvoj njihove inteligencije. Njihov mozak nikad ne miruje, a poznato je da nam mozak, ako ga ne koristimo, zakržlja. A sa zakržljalim mozgom sigurno ne možemo biti jako pametni.

Radoznalost pozitivno utječe na uspjeh u školi, fakultetu i poslu.

Ako malo razmislimo, vidjet ćemo da to nije ništa neobično. Radoznali učenik ili student će se kod učenja često upitati - Zašto je to tako? Zašto asfalt potamni kad padne kiša? Zašto vrapce ne ubije struja iako sjede na žici dalekovoda? Zašto avion ne padne na zemlju? Neke odgovore potražit će u knjigama, neke će dobiti od roditelja ili profesora a do nekih će i sami doći. Postavljati pitanje Zašto? i tražiti odgovor na njega jedna je od tehnika aktivnog učenja, za razliku od mehaničkog učenja ili učenja napamet. Nije stoga čudno što radoznalci u školi i na fakultetu znaju više. To što pritom ponekad izlude roditelje i profesore je druga priča.

Na poslu je slična situacija. Radoznali ljudi će se upitati zašto se dogodio neki problem, kako ga mogu riješiti ili zašto neki radnici nisu motivirani za posao. Dakako da će pokušavajući naći odgovore na ova pitanja biti uspješniji u svom poslu od onih koje ništa ne zanima. Njih baš briga zašto se dogodio problem i kako ga mogu riješiti.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: