Vodite računa kako kritizirate dječje postupke

Jezik je moćno sredstvo kojim možete poticati, ali i uništiti samopouzdanje svog djeteta. To nigdje toliko ne dolazi do izražaja kao u situacijama kad morate reći djetetu da nešto nije dobro učinilo. Naime, ono što vi mislite da ste rekli, ne mora biti ono što dijete čuje. Sve tamo do dvanaeste godine dijete nema sposobnost tzv. apstraktnog mišljenja, tj. stvari shvaća vrlo bukvalno. Evo jednog zanimljivog primjera: Luka, sin moje prijateljice, sada već gimnazijalac, dugo se, na opće čuđenje, bojao - komarca. Kad je imao nekih pet godina, sjeća se, ljetovali su kod bake na moru. Bila je topla večer. Baka je ušla u sobu i, vidjevši otvoren prozor, kazala: "Što ne zatvorite taj prozor; izjest će komarci dijete!" Čuvši to, dijete se prestravilo: u njegovoj maloj glavi komarci su poprimili oblik golemih čudovišta koja ga mogu cijelog izjesti. Godinama je strahovao. Čak i kad je shvatio da mu komarac baš ne može jako nauditi, strah se nije dao. Sve zbog jedne izjave iz najboljih namjera. Srećom pa se ipak sve razjasnilo. No koliko toga ostane djeci u glavi a da ne dođu u priliku provjeriti realnost svojih vjerovanja? (Koliko je takvih stvari u vašoj glavi?) Kakvo si čudovište dijete predoči kad mu kažete (pa još i ponavljate) kako je lijena i nezahvalna štetočina od koje nikada ništa neće biti?

Kako, dakle, ipak možete kritizirati dječje postupke, a da to na dijete ne ostavi loše posljedice?

Opišite ponašanje s kojim niste zadovoljni. Pritom vodite računa da ne napadate i ne osuđujete dijete. Samo opišite što je učinilo. Nisi pospremio svoje igračke, Šarala si flomasterom po zidu.

Objasnite djetetu zašto to treba promijeniti. Neka to bude kratko i jednostavno. Tvoje igračke nam smetaju. Zid ružno izgleda.

Pokažite da razumijete njegove osjećaje. Znam da nisi htio propustiti crtić. Znam kako voliš crtati flomasterima.

Jasno recite što očekujete. Pospremi svoje igračke kad završi crtić. Nemoj više crtati po zidu.

Ne zaboravite pohvaliti dijete. Naglasite što je dijete dobro učinilo, a što još mora popraviti. Lijepo si pospremio igračke u dnevnoj sobi, pospremi sad i one koje si ostavio u hodniku.

Vodite računa da se kritika uvijek odnosi na dječje ponašanje, a ne na njegovu ličnost. Umjesto: Neuredna si, kažite Nisi pospremila sve igračke na njihovo mjesto

Čime dijete ubijate u pojam?

Razmotrite niže navedenu listu iskaza kakve roditelji znadu uputiti svojoj djeci, a potom im zbog toga bude žao, odnosno trebalo bi im biti žao. Što je od navedenog na vašem repertoaru? Možda vam se neke od izjava čine posve bezazlenima, no prisjetite li se (ili zamislite li) prateće ih neverbalne znake (ton glasa, izraze lica, pokrete tijela) možda osvijestite njihovu malignost po dječje samopouzdanje, samopoštovanje, sliku o sebi...

Iskazi su podijeljeni u nekoliko kategorija; za svaku su dani i primjeri koje - možete nadopuniti.

Etiketiranje:

• Vi djeca... (to još ne možete razumjeti).
• Osobe kao ti... (loše prolaze u životu).
• Mladi su danas... (obijesni).
• Ova je cijela generacija... (izgubljena).
• Rođen(a) si za pravljenje neprilika.

Psihologiziranje:

• Lijen(a) si!
• Uopće ne misliš!
• Ponašaš se kao da ti je ..... godina (5-10 manje nego što ima).
• Problem je s tobom u tome što...
• Nije točno da ti je... žao, samo želiš... izvući neku korist.
• Nisi u stanju ni minutu biti na miru.
• Znam te jako dobro.
• Ma to se tebi samo tako čini!
• Nemaš pojma!
• Misliš da sam se ja jučer rodio?
• Ono što pokušavaš reći je... posve besmisleno.

Uspoređivanje:

• Kad sam ja bio u tvojim godinama...
• Ugledaj se na svoju sestru.
• Kako Vesna može... (imati dobre ocjene)!
• Isti si kao tvoj otac (bezobrazan)!
• Tvoj brat nije nikad tako osoran prema meni.

Pretjerivanje:

• Uvijek... (lažeš)!
• Nikad... (ne pospremiš iza sebe).
• Možeš li išta učiniti kako treba?
• Stalno bi se samo igrao.
• Uopće ne misliš svojom glavom.
• Stalno se pitam na koga si... (tako grozan)!
• Samo znaš prigovarati.

Predskazivanje:

• Bit će ti žao jednoga dana!
• Nikad od tebe čovjeka!
• Kako si započeo, sutra ćeš... (završiti u zatvoru).
• Razbit ćeš si glavu.
• Past ćeš razred.

Moguće je, naravno, i kombinirati navedene kategorije - kako bi se dobio što "bolji" učinak. Npr.: Koliko si glup i lijen, nikad nećeš uspjeti položiti taj ispit. (pretjerivanje, psihologiziranje, predskazivanje)

Redoslijed kategorija određen je slučajno, a ne prema mogućoj šteti koju takve izjave čine. Treba li ipak odabrati onu najgoru, onda je to svakako ova posljednja, koju stoga izdvajamo: izazivanje krivnje. Naime, stalni osjećaj krivnje može djecu odvesti u samoubojstvo. (Samoubojstvo je - prema svjetskim statistikama - najčešći uzrok smrti mladih između 15. i 25. godine!)

Izazivanje krivnje:

• U grob ćeš me otjerati!
• Evo, odmah me glava zaboljela zbog tebe!
• Trebala sam dovršiti studij, a ne tebe roditi.
• Da nisam zbog tebe napustila posao, sada bih imala karijeru.
• Posijedila sam zbog tebe.
• Da nisi toliko zločest(a), tvoj otac si ne bi našao drugu ženu i djecu.

Kako mislite da to dijete čuje? "Vidi da sam ljut(a) i to neće shvatiti ozbiljno?" Varate se. Dijete će misliti: "Što trijezna samo misli, to ljuta i kaže; ne voli me, ja joj samo smetam u životu, bolje je da me nema." Ovo, nažalost, nije tek puko "čitanje misli" i psihologiziranje, kao u jednoj od prije opisanih kategorija, već činjenica zbog koje oni sretniji jednog dana "završe" na psihoterapiji, a oni drugi prenose takvu "zabranu na postojanje" svom potomstvu - ako ga dožive.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: