Tjelesno vježbanje trudnica- II.dio

Opasnosti tjelesnoga vježbanja u trudnoći

Kada govorimo o opasnostima tjelesnoga vježbanja na trudnoću tada nemamo puno toga za navesti. Žene koje su zdrave, te imaju normalan tijek trudnoće ne bi se smjele bojati upustiti u bavljenje tjelesnom aktivnošću.

Ipak postoje određene kontraindikacije tjelesnom vježbanju za vrijeme trudnoće. Hammer, Parkins i Parr (2000.) navode da žene koje imaju neke od kardiovaskularnih ili respiratornih bolesti poput dijabetesa, preemklapsije ili koje stalno krvare nakon prvog tromjesječa trudnoće, te koje nose dvije i više beba ne bi trebale tjelesno vježbati. Slična je situacija i s trudnicama koje su već imale nekoliko pobačaja, koje imaju krvarenje na početku trudnoće, anemiju, prekomjenu ili premalenu tjelesnu masu, te žene koje su bile slabo tjelesno aktivne tijekom života.

Jedan od često spominjanih rizika tjelesnog vježbanja u trudnoći jest hipoksija. Hammer, Perkins i Parr ( 2000.) smatraju kako nema opasnosti ako se izbjegava tjelesno vježbanje na nadmorskim visinama višim od 3000 metara, te je isto tako potrebno izbjegavati ronjenje. Larsson i Lindqvist (2005.) smatraju da ne dolazi do hipertermije za vrijeme aktivnosti ako se tjelesno vježba u optimalnim uvjetima.

Na kraju možemo zaključiti da ako je žena zdrava, tijek trudnoće normalan i ako se tjelesno vježba u optimalnim uvjetima, te pod nadzorom trenera u suradnji s doktorom, ne postoji nikakva opasnost po zdravlje trudnice ili djeteta.

Upute za vježbanje u trudnoći

Prije bilo kakvog početka tjelesnog vježbanja potrebno je provesti iscrpno testiranje. Razlog tomu je nemogućnost da se sastavi program vježbanja koji bi bio jednak za sve trudnice, jer postoje prevelike pojedinačne razlike.

Pri testiranju potrebno je provesti kontrolu kardiorespiratornih sposobnosti, te kontrolu općeg tjelesnog statusa žene. Kada je utvrđeno da ne postoje nikakve zapreke, tada se može početi vježbati. Žene koje većinu života nisu bile uključene ni u kakav sustav tjelesnog vježbanja trebaju biti posebno oprezne. Smatra se da te žene trebaju početi s primjenom vježbi i do 6 mjeseci prije planirane trudnoće, kako bi se organizam prilagodio na nadolazeće napore (Hammer, Perkins i Parr. 2000.).

Prema mišljenju Bell i Dooley, (2006.) pri treningu kod trudnica frekvencija srca bi se trebala kretati između 60 do 80 posto od maksimalne frekvencije srca za žene koje prije nisu bile uključene ni u kakvu tjelesnu aktivnost, a one koje su bile aktivnije prije trudnoće mogu dosegnuti i razinu od 90 posto.

Broj aktivnih dana u tjednu, dužinu treninga, te intenzitet potrebno je postupno povećavati i to od razine koja ne izaziva bol, slabost ili teškoću disanja do razine gdje se opet izbjegava prevelika neudobnost (Wang i Apgar, 1998.). Vrlo važno područje povezano sa tjelesnim vježbanjem jest i pravilna prehrana.

U vezi s time Hammer, Perkins i Parr (2000.) navode kako žena ne bi smjela gladovati više od 4 sata, niti jesti unutar sat vremena prije aktivnosti. Obvezna je pravilna hidratacija tijekom vježbanja. Wang i Apgar (1998.) ističu kako je potrebno popiti pola litre vode prije vježbanja, te jednu šalicu svakih 20 minuta tijekom treninga kako bi se održala dovoljna hidratizacija tijela.

Osim spomenutog potrebno je prilagoditi temperaturu prostora za vježbanje, kako ne bi nastalo pothlađivanje ili pregrijavanje, a udobna odjeća i obuća također imaju veliku važnost.

Najbolja metoda za kontrolu frekvencije srca je putem srčanog monitora, te kontrola razine aktivnosti putem povratne informacije osobe koja vježba.

Važno je svaki trening početi kvalitetnim zagrijavanjem, kako bi se organizam pripremio za nadolazeće napore, te opet završiti hlađenjem kako bi se frekvencija srca i disanje vratili na razinu sličnu početnoj i samim time spriječilo otjecanje krvi u doljnje ekstremitete. Nakon poroda za povratak na razinu aktivnosti kakva je bila prije trudnoće treba pričekati neko vrijeme, obično između 6 - 8 tjedana kada se provedu potrebne kontrole.

Nastavak treninga, te početak kod onih žena koje se tek odluče za tjelesno vježbanje treba teći postupno. Ako se pri tjelesnome vježbanju držimo tih smjernica tada je opasnost od neželjenih pojava svedena na minimum.