Pokažite djetetu da ga volite

Djeca se moraju osjećati voljenima

Da bi dijete voljelo samo sebe, a to je nužno za unutarnje samopouzdanje, mora imati osjećaj da ga roditelji vole. No mnogi roditelji misle da je njihova ljubav za djecu nešto što se samo po sebi razumije i da se ne moraju posebno truditi pokazivati je. Ali, iskustvo pokazuje da nije tako. Mnoga djeca, i kad odrastu, nisu sigurna da su ih roditelji voljeli jer to nikad nisu pokazali. Vaša ljubav za dijete može biti očigledna vama, ali ne mora biti djetetu.

Dijete visokog samopouzdanja i samopoštovanja osjeća da ga roditelji prihvaćaju, brinu za njega i da će učiniti sve da mu bude dobro. Osjeća da bi roditelji bili jako uznemireni kad bi mu se nešto dogodilo i da im jako nedostaje kada su razdvojeni.

Stoga pokažite djetetu da ga volite. Pokažite to često i jasno. Naglasite da je vaša ljubav bezuvjetna. Da ga volite i onda kad ste ljuti na njega jer je učinilo nešto loše. Da neće izgubiti vašu ljubav zato što je razbilo vazu, prolilo sok po novom stolnjaku ili zaboravilo pjesmicu koju ste ga naučili. Iznenadili biste se koliko djece zaista vjeruje da ih roditelji zbog takvih stvari ne vole.

Djeca su vjerojatno u vaš život unijela mnogo brige ali i mnogo pozitivnih promjena, osjećaja i doživljaja. Pokažite im to - moraju osjetiti da su vrijedna svega što za njih činite i da je vaš život postao bolji samim njihovim postojanjem.

Odvojite povremeno vrijeme koje ćete posvetiti samo djetetu. Recite mu da ćete se igrati s njim i da se čak nećete javljati na telefon. Dopustite mu da samo odabere kako ćete provesti to vrijeme. Tako će dijete dobiti šansu da se opusti i pokaže što voli i u čemu je dobro. A najvažnije od svega pokazat ćete mu da ga volite i da vam je važno. Sigurno jako volite svoje dijete, ali kako će ono to znati ako nikad nemate vremena za njega.

Pokažite djetetu mnogo ljubavi i topline i kroz riječi i kroz tjelesni dodir. Kažite mu često koliko ga volite i koliko vam znači. Zagrlite ga, potapšajte po leđima, poljubite. Vjerujte - to ga sigurno neće razmaziti.

Crtanje po zidu

Mnoga djeca vole crtati po zidu - umjesto što se sa svojim djetetom stalno oko toga prepirete, možete učiniti nešto od sljedećeg:

• odredite dio zida po kojem se smije šarati. Poslije dijete može i sâmo, četkom umočenom u boju, premaljati stare crteže i napraviti si tako podlogu za nove. Veselje će biti dvostruko (vaše veselje tu čak nije ni uračunato).
• vrata sobe (dječje, ali nije obavezno) premažite zelenom bojom za školske ploče. (Jedna je limenka boje dovoljna za po jedna vrata i u širem susjedstvu.) Kupite krede u boji. Kakvu spužvu sigurno imate - ako ne staru od kupanja, onda sigurno novu sudoperu kojoj prethodno skinite mrežu. Ako mislite da bi vam moglo smetati slijevanje vode s vrata, mrvljenje krede i njezino raznošenje na papučama po cijelom stanu, pri dnu vrata montirajte i malu letvicu koja će umanjiti neugodne posljedice dječje kreacije.
• na vrata ili na zid pričvrstite bijelu ploču za pisanje posebnim markerima. Brišu se suhom krpom. To je svakako čišće, ali i puno skuplje rješenje.
• za crtanje "po zidu" mogu poslužiti i veliki, na zid nalijepljeni listovi papira (pakpapira). Najmanje tragova na zidu ostavit će tzv. zidarska traka (ima je u raznim širinama - rjeđe u knjižarama, a češće na odjelima boja i lakova).

Kako roditelji mogu učiniti dobro svojoj djeci?

Pedesetih godina prošlog stoljeća tri harvardska psihologa provela su do tada najveća istraživanja o odgoju djece u SAD. To su bili Robert Sears, Eleanor Maccoby i Harry Levin. Oni su pokušali otkriti koja roditeljska ponašanja dovode do razlika u razvoju ličnosti njihove djece. Ispitali su 379 majki čija djeca su išla u vrtiće u Bostonu i kod svake majke ocijenili oko 150 ponašanja vezanih uz odgoj djeteta.

Dvadeset godina kasnije tim harvardskih psihologa koje je predvodio David McClelland kontaktirao je većinu djece tih majki koja su tada imala 31 godinu. Većina je bila u braku i imala vlastitu djecu. S njima su obavljani intervjui i provedena psihologijska testiranja.

Zaključili su da ono što odrasli ljudi rade i misle nije povezano s nekim specifičnim odgojnim tehnikama u njihovom ranom djetinjstvu. Jesu li ih majke dojile ili ne, kako su roditelji provodili toaletni trening, jesu li povremeno dobili koju pljusku - nije imalo nikakvog utjecaja i bilo je nevažno. No ono što jest bilo važno je kako su se roditelji osjećali sa svojom djecom. Je li majka voljela dijete i uživala igrajući se s njim ili ga je držala nečim što joj u smeta i ima mnogo nepoželjnih osobina? Djeca čiji očevi su pokazivali emocionalnu toplinu bila su kao odrasli ljudi tolerantniji i s više razumijevanja prema drugima. Evo što na kraju kažu autori istraživanja:

Kako roditelji mogu učiniti dobro svojoj djeci? Ako žele da im djeca budu moralno i socijalno zrela kad odrastu, odgovor je jednostavan: volite ih, uživajte u njima, budite u njihovom društvu. Nemojte stvoriti dom koji će samo vama biti ugodan. Mislite i na djecu. Nemojte ih gledati kao smetala koje treba pod svaku cijenu kontrolirati.