Ovo je 11 naizgled bezazlenih, svakodnevnih fraza koje ne biste trebali govoriti djeci

Svi znamo da treba paziti što govorimo kada smo u društvu djece. To znači da nema psovki, tema koje su rezervirane samo za odrasle, tračeva za koje ne biste željeli da se prošire dalje itd. Ako vam se ipak neka od ovih tema potkrade kada je dijete u blizini, to ćete obično odmah primijetiti i shvatiti da ste trebali biti oprezniji.

• Kako Nijemci odgajaju svoju djecu? Mnogi u Hrvatskoj ne bi se složili

No postoje još neke rečenice koje ne bismo trebali govoriti djeci, a ne izbjegavamo ih jer su uobičajene i isprva djeluju bezazleno. Štoviše, mnogi ih ponavljaju po navici. Ove fraze mogu izazvati zbunjenost kod djece i mogu ih pogrešno shvatiti, zato stručnjaci preporučuju da ih izbjegavamo. U nastavku pročitajte koje su to rečenice jer neke od njih možda koristite svakodnevno.

• Mame mamama: Marijana Mikulić o odgoju djeteta s poteškoćama u razvoju

"Možeš li/imaš li što protiv/hoćeš li?"

Mnogi od nas imaju naviku izgovarati fraze poput ovih kako bismo zvučali pristojnije ili kako bi iskazali poštovanje, no one mogu zbuniti djecu. Ako dajete upute, bolje je to učiniti bez postavljanja ovakvih pitanja.

Započinjanje nekom od ovih fraza podrazumijeva element izbora, ostavljajući djetetu prostor da kaže "ne". Umjesto toga, upotrijebite jednostavnu naredbu poput: "Pokupi igračke, molim te" ili "Trebaš pokupiti igračke."

Druga bi opcija bila "Vrijeme je da pokupimo igračke." Ova fraza poručuje da roditelj ne tjera dijete da radi nešto iz hira, već jednostavno poručuje da je sada vrijeme za pospremanje.

"Neću ti pomoći."

Dobro je poticati djecu da rade stvari sami, ali ova fraza može biti obeshrabrujuća i dovesti do toga da se dijete ubuduće ne obrati roditelju za pomoć.

Umjesto toga isprobajte nešto poput: "Prvo pokušaj sam, a ako ne uspiješ me pozovi da ti pomognem." Time djetetu dajete do znanja da vjerujete u njega, ali da ste tu da ponudite podršku kada je to potrebno.

"Bravo!"

Mnogi od nas su odrasli regulirajući svoje ponašanje kako bismo izmamili ovu vrstu pohvale od odraslih. Ali ova nejasna pohvala nije dovoljno konkretna da bi djeca doista imala koristi od nje.

Kada djeca rade nešto kako treba, budite precizni s pohvalama kako bi znali koje točno ponašanje treba ponoviti u budućnosti. Mogli biste reći nešto poput: "Vidim da skupljaš igračke i pospremaš ih na njihovo mjesto, hvala ti što pomažeš da ovaj prostor održimo čistim" ili "Dobro je da si to bacio u smeće."

"Želim da budeš dobar."

Mnogi od nas se sjećaju kako su nam roditelji prije odlaska u goste ili u drugim situacijama strogo rekli da budemo dobri. Ali, opet, ova uputa nije dovoljno konkretna da bi zaista bila od pomoći djeci. Nedostaje im iskustva i neće uvijek znati kako izgleda "dobro" ponašanje u određenoj situaciji.

Umjesto toga, recite djetetu točno ono što treba učiniti: “Molim te ostani pored kolica i uzimaj samo stvari koje ćemo kupiti.”

"Smiri se."

Može se činiti kao najočitija uputa koju možete dati djetetu koje plače, ali jednostavno ne funkcionira. Nitko se nikada nije smirio kad mu je rečeno da to učini.

Djeca trebaju znati da je u redu biti uzrujan i naučiti ih kako se samoregulirati. Reći im da se smire, prestanu plakati ili prijeđu preko toga znači da pretpostavljamo da mogu ili znaju kako to učiniti.

Zagrljaj, zajednička vježba disanja ili preusmjeravanje pažnje mogu pomoći djeci da reguliraju ove intenzivne osjećaje. Možda ćete također otkriti da je vaša smirena, stalna prisutnost dovoljna da se i dijete smiri.

"To je nebitno."

Iako se nama neki problem može činiti trivijalnim, to ne znači da je trivijalan našem djetetu. Ove izjave često poništavaju djetetove osjećaje.

To može dovesti do toga da se dijete osjeća odbačenim ili da pomisli da se njegovi osjećaji ne cijene dovoljno. To također može navesti dijete da preispita samo sebe i valjanost svojih osjećaja i iskustava.

Umjesto toga, pokušajte s otvorenim pitanjem poput: "Razumijem da ti je ovo važno - reci mi zašto si uzrujan.".

"Zašto mi nisi rekao ranije?"

Ne želimo da se djeca osjećaju kažnjenima jer su se konačno otvorila. Također želimo zadržati fokus na njihovim osjećajima, a ne na svojima, tako što ćemo ih pohvaliti jer su nešto rekli i dati im do znanja da smo tu da ih saslušamo.

Umjesto toga možete odgovoriti s: "Hvala ti što si mi se povjerio."

Završavanje upute ili izjave s "OK?"

Mnogi ljudi imaju naviku dodavanja rečenice "OK?" do kraja zahtjeva kako bi ga ublažili ili djelovali susretljivije. Ali djeca to možda neće moći shvatiti. Djetetu dajte jasne upute što treba učiniti i završite zahtjev bez okolišanja.

Isto tako, ako dajete deklarativnu izjavu poput "Mama će sada otići", nemojte završiti s "OK?" Ne tražite od djeteta dopuštenje ili povratnu informaciju, već mu jednostavno recite što će se dogoditi.

"Prestani."

Iako ponekad moramo spriječiti svoju djecu da učine nešto opasno, kada su u pitanju manje problematična ponašanja, opće pravilo je da se koriste potvrdne, a ne negativne naredbe, govoreći djeci što da rade umjesto što da ne rade.

Opet, dobro je biti što konkretniji: "Hodaj pored mene" ili "Drži loptu na zemlji". Izražavanje zahtjeva na ovaj način također vam pomaže da održite pozitivniji ton.

"Je li to bio dobar izbor?"

Želimo da djeca razmisle o svom ponašanju, ali ova konkretna fraza šalje neizravnu poruku djetetu da bira biti 'loše'.

Umjesto toga, postavljajte pitanja koja će pomoći djetetu da samo dođe do mogućih rješenja i potvrdite da je dijete uvijek dobro čak i ako ponekad pogriješi svojim ponašanjem.

“Objasni mi!”

Ova naredba ne priznaje da je djetetova nevolja rezultat njegove ograničene sposobnosti da komunicira ono što osjeća. Kad bi dijete znalo riječi kojima bi izrazilo svoje osjećaje, vjerojatno bi to i učinilo.

Umjesto toga postavljajte otvorena i jednostavna pitanja, na miran i kontroliran način, poput: "Što ti treba?", "Kako ti mogu pomoći?", "Reci mi što se dogodilo", "Osjećaš li se _____?"

Pomozite djetetu da shvati što može učiniti kada osjeća ljutnju, tugu ili frustraciju. Vježbajte s igranjem uloga i otvoreno razgovarajte o tome što bi sljedeći put mogli učiniti drugačije.

Upamtite da kada razgovarate s djetetom nisu važne samo riječi koje koristite, već i način na koji ih izgovarate, kao i drugi signali koje šaljete. Ako vi kao roditelj osjećate stres, djeca će to osjetiti. Savršeno je prihvatljivo reći da vam treba minuta da se smirite ili da se nakratko udaljite kada je to moguće. To vam daje priliku da razmislite o onome što namjeravate reći i daje uzor djeci da reguliraju vlastite emocije.

Iako to može biti izazovno, ostati smiren kada je vaše dijete uzrujano je ono što mu pomaže da zna da bez obzira na to kako se osjeća, može prebroditi teške stvari.

Vezani sadržaj:

• Što je 'tužno bež roditeljstvo' i koliko je bitno da djeci odgovaraju boje?
• Mame mamama: Nataša Janjić Medančić o odgoju djece s malom dobnom razlikom