Ako ste jedinci, ne znači da imate loše socijalne vještine

Jedinice i jedinci nisu ništa manje sposobni razviti dobre socijalne vještine za razliku od one djece koja su odrasla s braćom i sestrama.

Zapažanja proizlaze iz analize koja uključuje više od 13.000 osnovnoškolaca i srednjoškolaca, a proveo ga je tim istraživača sa Sveučilišta države Ohio.

„Mislim da nema razloga za brigu da ako nemate braću i sestre, da nećete naučiti socijalne vještine koje su vam potrebne za normalnu interakciju s drugim učenicima u školi", komentirala je koautorica istraživanja Donna Bobbitt-Zeher.

U posljednjih nekoliko godina u porastu je zanimanje oko pitanja kakav je odnos između jedinaca i njihovih daljnjih socijalnih vještina, navode autori, pošto je u ranijim istraživanjima kolega koautor Douglas Downey sugerirao da djeca vrtićke dobi imaju bolje socijalne vještine ako odrastu s braćom i sestrama.

„Kako se u razvijenim zemljama veličina obitelji smanjuje, tu je i briga oko toga što bi to moglo značiti za društvo pošto sve više djece odrasta bez braće i sestara", dodaje Bobbit-Zeher. „Moj strah je da bi mogli izgubiti jednu bitnu kariku u učenju socijalnih vještina kroz međusobnu interakciju s braćom i sestrama."

Korišteni podatci su dobiveni iz Nacionalnog istraživanja adolescentskog zdravlja, koje je obuhvatilo djecu u osnovnim i srednjim školama na više od 100 škola diljem SAD između 1994. i 1995. godine.

Intervjui su korišteni za procjenu popularnosti, tako što su tražili djecu neka nabroje do pet muških i pet ženskih prijatelja, a zatim se zbrajao broj "glasova" koji je dobio svaki sudionik.

Autori su otkrili da su učenici bili "nominirani" prosječno pet puta od strane svojih vršnjaka, te da na  glasovanje nije utjecala prisutnost braće i sestara, niti njihov spol ili ako su djeca usvojena ili imaju polubraću. Roditeljska dob, rasa ili sociološki ili ekonomski status također nije dovodio do negativnih utjecaja na pitanje braće i sestara i razvoja socijalnih vještina.

„U svakoj kombinaciji koju smo testirali, braća i sestre nisu imali utjecaja na to kako je učenik bio popularan među kolegama", navodi Bobbit-Zeher.

Autori pretpostavljaju da čak i bez braće i sestara koji bi ih naučili interaktivne vještine, djeci je uvijek na raspolaganju igralište i škola.

„Djeca imaju interakciju u školi, oni sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima, a štoviše druže se i u školi i izvan nje", za kraj dodaje Bobbit-Zeher.

„Svatko tko nije imao takav tip interakcije kod kuće s braćom i sestrama dobiva puno mogućnosti za razvijanje socijalnih vještina kako prolaze kroz školu."