Čvrst sestrinski odnos razdvojiti mogu samo dečki

Dok su mali, prave nepodopštine čim im se ukaže prilika i pravi su davež, no kvalitetan odnos s braćom i sestrama pomaže da se razviju u jake ličnosti te smanje rizik od bolesti. Dokazala je to američka studija koja pokazuje da braća i sestre smanjuju rizik od depresije i srčanih bolesti. Također, mladi koji idu u srednju školu i pomažu mlađoj braći pisati zadaće imaju bolje komunikacijske vještine i lakše čitaju s razumijevanjem od vršnjaka jedinaca. Višegodišnja američka studija provedena na 200 braće i sestara pokazala je kako su sestre mnogo povezanije od braće, osobito u starijoj dobi. Tada su spremnije pomoći, pričuvati djecu ili oprati suđe, a omiljena im je aktivnost davati sestrinske savjete, koji često živciraju, ali su uvijek dobronamjerni.
U djetinjstvu djevojčica stariju sestru može doživljavati kao suparnicu za očevu i majčinu ljubav, a u pubertetu ona postaje vodič koji će je uputiti u sve tajne zrelosti i ulaznica u starije društvo. Natjecateljski se duh rađa čim mladići i simpatije postaju aktualni. U dvadesetima i tridesetima više nema potrebe za dokazivanjem pa sestrinska povezanost opet jača i pokazuje svoju stranu. 

Bliski odnosi s braćom i sestrama pomažu u liječenju trauma, osobito nastalih zbog neslaganja roditelja ili rastava, pokazuje američko istraživanje. Studija Harvardskog sveučilišta pokazuje kako djeca koja nisu sagradila kvalitetan odnos do dvadesetih, u pedesetima imaju veći rizik od depresije, anksioznosti i drugih psihičkih bolesti, bez obzira na odnos s roditeljima.

Braća i sestre inspiriraju jedni druge na razvijanje različite osobnosti jer žele biti posebni i tako se izboriti za roditeljsku ljubav. To je u konačnici pozitivna karakteristika jer na vrijeme pronalaze svoj put i definiraju ciljeve. 

Svađe braće i sestara u mladosti i dječjoj dobi odličan su mentalni trening koji će im poslije u životu omogućiti bolje komunikacijske vještine i procjene psiholoških profila u formalnim situacijama te više samopouzdanja. Studija je pokazala se da u zajedničkoj igri djeca porječkaju šest do deset puta u sat vremena. Iako to roditelje beskrajno živcira, ona na taj način stječu važne kvalitete koje će im trebati u budućnosti.