Bebe koje su dojene imaju daleko manju vjerojatnost da će do dobi od pet godina imati problema u ponašanju, za razliku od one djece koja primaju formulu mlijeka.

Dosad je provedeno već nekoliko velikih istraživanja o mogućoj vezi između prehrane dojenčadi i ponašanja djece te su svi njihovi nalazi bili nedosljedni. Kada su uzeti u obzir društveno-ekonomski i roditeljski faktori, rezultati koji su prethodno predlagali da dojena djeca imaju manje problema u ponašanju, često su odbijani.

Istraživači sa Sveučilišta u Oxfordu, Essexu, i Yorku te i s University Collegea London, krenuli su istraživati moguću vezu. Koristili su podatke iz velikog britanskog istraživanja koje je uključivalo 10.037 majki i njihove djece. Majke su anketirane kada im je dijete imalo devet mjeseci te su išli s djecom na preglede u intervalima od dvije godine.

Unutar grupe podataka koju su proučavali istraživači, bilo je 9.525 beba rođenih u normalnom razdoblju te 512 preuranjeno rođenih beba.

Do dobi kad je dijete imalo pet godina, roditelji su ispunili razne upitnike, između ostalog o identificiranju potencijalnih problema u ponašanju, uključujući emocionalne probleme(kao što je anksioznost), hiperaktivnost (nemir) te problemi tipa laganje ili krađa.

Rezultati su pokazali kako je 29% beba rođenih u normalnom razdoblju te 21% preuranjeno rođenih beba, dojeno najmanje četiri mjeseca, prenosi Medical News Today.

Otkrili su kako su abnormalni rezultati na upitnicima, koji ukazuju na potencijalne probleme u ponašanju, bili manje česti kod djece koja su bila dojena kroz najmanje četiri mjeseca (6%) nego kod djece hranjene formulom (16%).

Manji rizik abnormalnih ocjena za ponašanje kod djece rođenih u normalnom razdoblju, a hranjenih majčinim mlijekom, također se ističe čak i kada su istraživači uzeli u obzir i druge utjecaje, kao što su socioekonomski ili roditeljski čimbenici.

Dokazi za povezanost između dojenja i problema u ponašanju kod preuranjeno rođenih beba ostali su nejasni.

Jedan od mogućih razloga za iznošenje nalaza od strane autora je da majčino mlijeko sadrži velike količine esencijalnih dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, faktore rasta te hormone koji imaju važnu ulogu u razvoju i funkciji mozga i središnjeg živčanog sustava.

Proizvođači su tek u proteklom desetljeću počeli dodavati esencijalne masne kiseline u formule mlijeka, pa je tako i učinkovitost ovih proizvoda još nejasna.

Rezultati se također mogu objasniti činjenicom da dojenje dovodi do bolje interakcije između majke i djeteta, do boljeg učenja prihvatljivog ponašanja te tako i do manje problema u ponašanju.

Autori zaključuju: „Naša otkrića upućuju na to da je duže trajanje dojenja povezano s manje problema u ponašanju kod djece rođenih u normalnom razdoblju, a ocijenjeno je od strane samih roditelja."