Dostatnom konzumacijom magnezija možemo smanjiti rizik od razvoja dijabetesa

Konzumiranje dovoljno magnezija u prehrani može pomoći u prevenciji dijabetesa.

Ljudi koji su konzumirali najviše magnezija u hrani i preko vitaminskih dodataka imali su oko upola manje šansi za razvijanje dijabetesa u sljedećih 20 godina, za razliku od ljudi koji su konzumirali najmanje magnezija, otkrili su dr. Ka He i kolege sa Sveučilišta Sjeverne Karoline.

Rezultati mogu djelomično objasniti zašto konzumiranje cjelovitih žitarica, koje imaju visoku razinu magnezija, također povezujemo s nižim rizikom za razvoj dijabetesa. Međutim, potrebna su velika klinička ispitivanja o utjecaju magnezija na rizik dijabetesa kako bi se utvrdilo da li uzročna veza uistinu postoji, napominju istraživači.

Istraživači ističu kako je moguće da magnezij može utjecati na rizik za razvoj dijabetesa, jer mineral je ipak  potreban za pravilno funkcioniranje nekoliko enzima koji pomažu tijelu da obradi glukozu. Međutim istraživanja o magneziju i riziku dobivanja dijabetesa zasad imaju konfliktne rezultate.

Kako bi istražili vezu, istraživači su promatrali unos magnezija i rizik za razvoj dijabetesa kod 4.497 muškaraca i žena u starosti od 18 do 30 godina, gdje nitko od njih nije bio dijabetičar na početku istraživanja. Tijekom perioda od 20 godina, kod 330 ispitanika se razvio dijabetes.

Osobe koje su najviše unosile magnezij, što je u prosjeku oko 200 miligrama magnezija na svakih 1.000 kalorija koje su konzumirane, imale su 47 posto manje izglede za razvoj dijabetesa za vrijeme praćenja od onih s najnižim unosom, koji su konzumirali oko 100 miligrama magnezija na 1.000 konzumiranih kalorija .

On i kolege također su otkrili da kako je unos magnezija rastao, razine nekoliko markera upale su se smanjile, kao i otpornost na djelovanje ključnog hormona koji regulira šećer u krvi, to jest inzulin. Veće krvne razine magnezija također su bile povezane s nižim stupnjem otpornosti na inzulin.

„Povećanje unosa magnezija može biti važno za poboljšanje osjetljivosti na inzulin, smanjenje sustavne upale te smanjenje rizika za razvoj dijabetesa," zaključuju dr. Ka He i kolege. „Daljnja velika klinička ispitivanja potrebna su za uspostavu uzročnog zaključivanja te rasvjetljavanja mehanizma iza te potencijalne koristi."