Geni uzrokuju transseksualnost

Mada je vrlo vjerojatno da takvo složeno ponašanje proizlazi iz više gena, kao i okolišnih i kulturalnih faktora, istraživači tvrde da transseksualnost zaista ima i genetsku komponentu.

Varijacija je otkrivena u genu za enzim koji sudjeluje u metabolizmu spolnih hormona. Prisutnost tog hormona dovodi do veće koncentracije muških i ženskih spolni hormona u tkivima, što može utjecati na rani razvoj mozga.

Clemens Tempfer i njegovi kolege s Medicinskog fakulteta Bečkog sveučilišta otkrili su ovu varijaciju nakon što su analizirali uzorke DNA 49 žena koje osjećaju da su muškarci i 102 muškaraca koji osjećaju da su žene, kao i 1669 ljudi koji nisu transseksualci.

Varijacija je bila češća kod muškaraca nego kod žena, mada se čini da nije imala utjecaj kod muškaraca transseksualaca budući da je učestalost te varijacije kod muškaraca transseksualaca bila otprilike jednaka kao i kod muškaraca koji nisu transseksualci. No, kod žena su pronađene neke razlike: 44% žena koje su bile transseksualke imalo je tu varijaciju u usporedbi sa 31% žena koje nisu bile transseksualke.

Mada postoji mnogo žena koje imaju novootkrivenu varijaciju a nisu transseksualke, i mada mnoge žene koje jesu transseksualke nemaju spomenutu varijaciju, ovo otkriće podiže sumnju da ova varijacija čini žene podložnijima misli da je njihovo tijelo krivog spola, te da je to rezultat izloženosti njihova mozga većim koncentracijama spolnih hormona tijekom razvoja.

Varijacija može povećati vjerojatnost da će ljudi biti transseksualci, rekao je Tempfer. No istaknu je kako je i njihovo kulturno okružje vrlo važno.

Ovo otkriće pokazalo je da je mutirani gen koji naposlijetku uzrokuje veću razinu testosterona više zatupljen kod žena koje su transseksualke, rekao je Mikael Landen sa poznatog švedskog instituta Karolinska Institute u Stockholmu. Stoga je ovo istraživanje važno i stavlja nam na znanje da na spolni identitet utječu spolni hormoni na početku života, i da određene kombinacije gena čine osobu podložniju učincima genetskih varijacija, zaključio je na kraju.

Jane Scott, bivša predsjednica jedne britanske grupe za podršku transseksualcima izrazila je sumnju da je motiv ovog istraživanja bio mogući pronalazak lijeka za liječenje transseksualnosti.

Voditelj istraživanja, Clemens Temofer, te tvrdnje je snažno odbacio, te je dodao da bi se, u slučaju da se uspostavi još jača povezanost varijacije i transseksualnosti, rezultati ovog istraživanja mogli koristiti za lakše dijagnosticiranje ovih stanja, što bi omogućilo operaciju promjene spola ili hormonsku terapiju ranije u životu.

Za MojDoktor:
Lovro Lamot, dr.med.