Napuštanje stroge religije, ljude će vjerojatnije voditi ka nezdravom životu, nastaje povećanje konzumacije pića i duhanskih proizvoda, te ljudi postaju sve više osjetljivi na sveopću negativnost i stres.

Ono također može dovesti do gubitka prijatelja i poznanika koji su ostali pobožni, objašnjava Christopher Scheitle, sa Sveučilišta u Pensilvaniji.

„Stroge skupine obično zahtijevaju od svojih članova da se suzdrže od nezdravog ponašanja, kao što su konzumacija alkohola i duhana."

„Te skupine također stvaraju i formalne i neformalne strukture podrške za promicanje pozitivnog zdravlja."

„Društvene veze, kao što je pripadnost takvim skupinama, mogu biti još jedan čimbenik za bolje zdravlje."

Istraživanje definira striktne religije, poput Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i Jehovinih svjedoka, to jest one sa strogim društvenim, moralnim i fizičkim smjernicama za članove.

G. Scheitle je pregledao ukupno 423 slučaja ljudi povezanih s religijama od 1972. do 2006. godine i usporedio samoprijavljeno zdravlje od 96 ljudi koji su se prebacili na drugu vjeru i 54 ljudi koji su napustili vjeru, zajedno s onima koji su ostali vjerni.

Utvrdio je da su oko 40 posto članova strogih vjerskih skupina izvijestili kako su odličnog zdravlja, no samo 25 posto članova u skupinama koji su se prebacili na drugu vjeru izjavili su da su odličnog zdravlja.

Istraživanje je također pokazalo kako ljudi koji su odrasli i ostali u strogim vjerskim skupinama, više izjavljuju da su boljeg zdravlja nego ljudi u drugim religijama.

G. Scheitle objašnjava kako su pozitivno razmišljanje ili stres koji se stvara prilikom ostavljanja strogih skupina, drugi mogući čimbenici.

„Možete izgubiti prijatelje ili se vaša obitelj može uzrujati kada odete, što dovodi do psihološkog stresa i negativnih zdravstvenih ishoda."

No istraživanje ne govori kako napuštanje vjere uzrokuje loše zdravstveno stanje, jer u nekim slučajevima loše zdravlje može potaknuti osobu da napusti vjeru.

Uvjerenje da „ih svemoćno biće nije uspjelo ozdraviti", također daje osjećaj očaja zaključuje G. Scheitle.