Poremećaji ličnosti uzrokuju brojne smetnje i probleme u radnom i društvenom funkcioniranju. Mogu se ublažiti, ali ne i izliječiti.

Zdravom ličnošću psihijatri smatraju onu koja nema smetnje u prilagođavanju okolini te uspostavljanju skladnih odnosa sa osobama koje ih okružuju. Zdrava ličnost ima i sposobnost usklađivanja svojih želja i stremljenja te sposobnost kontrole emocija.

Ona je ustrajna u radu i postizanju ciljeva i uspješno se nosi sa stresom i neuspjehom. Jedna od karakteristika zdrave ličnosti je i sposobnost samostalnog donošenja odluka. Tolerancija, strpljivost, kritičnost, dosljednost i uvažavanje također su odlike zdrave ličnosti.

Može se reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati, percipirati, misliti i raditi. Ipak, kako je čovjek aktivno biće čija je ličnost također u neprestanoj dinamici, mogu se javiti poremećaji ličnosti o kojima smo razgovarali sa psihijatricom Danicom Romac iz Poliklinike za psihijatriju Pet Plus.


Ličnost? Što je to?

Definirati ličnost nije jednostavno, tako  postoji mnoštvo definicija kao i teorija ličnosti. Sam naziv ličnost dolazi od latinske riječi „persona“ što je nekad označavalo masku koju su nosili glumci u staroj Grčkoj. Maska je ono što daje izraz licu i karakter ulozi pa pojam ličnosti u tom kontekstu označava ono po čemu se razlikujemo jedni od drugih.

H. Eysenek, poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini.

Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina, crta i aspekata jedne organizacijske cjeline, a koji su trajne prirode, čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama.

Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma.

Što su uopće poremećaji ličnosti?

Poremećaji ličnosti označavaju stanja ili oblike ponašanja koji otkrivaju karakteristični životni stil pojedinca i način na koji on komunicira sa drugima – objasnila nam je psihijatrica Romac.

Poremećaji ličnosti se manifestiraju stalnim, nepromjenjivim i neprilagođenim ponašanjem pojedinca, bilo prema sebi ili prema okolini. Oni uzrokuju brojne smetnje i probleme u radnom i društvenom funkcioniranju.

Kada se javljaju poremećaji ličnosti?

Poremećaji ličnosti najčešće se javljaju u adolescentskoj dobi. Oni se nastavljaju tijekom odrasle dobi, a u srednjim i kasnim godinama mogu se ublažiti iako nikada u potpunosti ne iščezavaju – tvrdi Romac.

Psihijatrica nam je ispričala kako se neki simptomi poremećaja ličnosti mogu javiti već u djetinjstvu i to u vidu nemira, poremećaja pažnje, agresivnosti i laganja.

Tijekom školovanja mogu se javiti smetnje pri učenju, konflikti, smanjena radna produktivnost i ne prihvaćanje pravila – rekla je psihijatrica Romac.

Isto tako, osobe s poremećajem ličnosti teško uspostavljaju trajnije veze jer su često sebične i egocentrične, zbog čega ne mogu odložiti zadovoljavanje svojih želja čak i kada su svjesni da sami sebi nanose štetu.

Bitno je manja vjerojatnost da osobe s poremećajem ličnosti imaju sretan i uspješan brak, da budu uspješni roditelji, da zadovoljavajuće funkcioniraju kao dio tima. Ipak s vremenom, dobi i životnim iskustvom, volja, emocije i rasuđivanje se razvijaju pa takve osobnosti postupno sazrijevaju – tvrdi Romac.

Kakvih sve poremećaja ličnosti ima?

Poremećaji ličnosti su manja ili veća odstupanja od psihički normalnog ponašanja. Ona nisu posljedica duševne ili neke druge bolesti, već nastaju zbog specifičnog devijantnog ponašanja ličnosti, a obuhvaćaju čitav spektar varijacija ponašanja.

Postoji nekoliko tipova poremećaja ličnosti kao što su paranoidni, antisocijalni, granični, histrionski, narcistički, inhibirani, ovisni, opsesivno-kompulzivni i pasivno-agresivni poremećaj ličnosti – rekla nam je Danica Romac.

Zajedničko svima njima je podređivanje volje i razuma nagonima čije je djelovanje izraženije nego kod osoba koje nemaju poremećaj ličnosti.

Zdrav čovjek je sposoban svojim razumom i voljom upravljati vlastitim nagonima i usmjeriti ih prema nekim ciljevima istovremeno poštujući društvene norme. Osobe koje imaju poremećaj ličnosti često krše norme i propise i ne trude se uskladiti vlastite prohtjeve s interesima zajednice u kojoj žive. Njima pritom nedostaje osjećaj krivnje, a također ne uče na vlastitom iskustvu – pojasnila nam je psihijatrica Romac.

Kako se liječi poremećaj ličnosti?

Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda, a ni sami pacijenti najčešće nisu previše motivirani. Psihoterapijski pristup obuhvaća različite tehnike.

Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. Cilj psihoterapije je, u početku, uspostaviti kontrolu ponašanja, a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja – ispričala nam je Romac.