Male stvari život znače ili zašto je nužno ponekad ispunjavati svoje želje

Male stvari život znače ili zašto je nužno ponekad ispunjavati svoje želje

Male stvari život znače ili zašto je nužno ponekad ispunjavati svoje želje
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 19.08.2019.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:
Izvor slike: 123RF

Kategorija: Zanimljivosti

U trenutku kad sam odlučila da je nužno da to učinim, osjetila sam onu iskrenu dječju radost i uzbuđenje. Nevjerojatno. Ta sitnica promijenila je u sekundi naboj u cijelom mom biću.

U trenucima stresa i ludosti koje si s vremena na vrijeme "volim" priuštiti, dogodi se ponekad da mi se u glavi pojave neke nenadane mudrosti. Ne djeluju isprva kao mudrosti, više kao neke banalne i beskorisne gluposti.

To su vrlo jednostavna rješenja koja naizgled nemaju nikakve veze sa situacijom koja se obrušila na mene.

Kao da moj dječji dio tiho i sramežljivo pokušava izraziti neku svoju želju, nešto što bi mu možda pomoglo, a ja taj prijedlog odbacim takvim automatizmom i tolikom brzinom da je pravo čudo da ovaj neki noviji, mudriji dio moje svijesti ponekad uspije i prepoznati poruku koju mu dijete šalje. Slično kao na sudu - prijedlog je često odbijen prvostupanjskim rješenjem, ali srećom, može se uložiti žalba pa imamo još nadu da drugostupanjsko rješenje bude drukčije.*

Pritisnuo me stres

Neki dan sam već prije 9 bila premorena, iscijeđena, potrošena, živčana. A dan još nije ni počeo. Jurila sam prema uredu s milijun stvari u glavi koje trebam odraditi, posložiti, završiti prije odlaska na godišnji. U prsima sam jasno osjećala sav stres koji me pritiskao.

Shvatila sam da opet radim istu grešku. Po tko zna koji put. Opet sam si "nakrcala" previše. Opet sam zabrazdila u suluda očekivanja od sebe.

Jasno mi je kao dan da je popis stvari koje sam si zadala predugačak i da u vrijeme koje imam na raspolaganju jednostavno ne stane sve. Svejedno ne odustajem niti od jedne sitnice s popisa. Sve ću ja to nekako. Iako se rastegnula do krajnjih granica.

Gluposti u glavi

Pitala sam se kako da si pomognem. Kako da se izbacim iz te lude jurnjave. I tad se začuo onaj tihi dječji glas: "Gladna sam. Tako bih voljela otići negdje na doručak."

To me čak naljutilo u prvom trenu. Jer kakve mi se sad to gluposti motaju po glavi kad moram biti funkcionalna i maksimalno usredotočena na zadatke i raspored koji sam si napravila?! Grubo sam gurnula malenu Petru u stranu. "Makni se! Smetaš mi! Samo si mi ti još sad trebala."

Srećom malena se Petra ipak ponešto promijenila unazad par godina. Nije odustala. Ostala je stajati uz mene, odlučna u naumu da je vidim i čujem.

Više o tome kako se opustiti i sebi ispunjavati želje, doznajte ovdje.

Vezani članci:

Preuzmite CentarZdravlja vodič

Ojačajte imunitet i spriječite prehladu i gripu!

Slanjem vodiča na odabranu e-mail adresu suglasni ste sa prijavom na CentarZdravlja newsletter.

Vitashop
Najčitanije zanimljivosti