Neuspjeh je daleko bolji učitelj od uspjeha

Iako je sigurno uspjeh slađi od neuspjeha, čini se da je neuspjeh daleko bolji učitelj. Postoji puno primjera organizacija i tvrtki koje su doživjele spektakularne neuspjehe,a kasnije često kroz duže vrijeme napravile veliki uspjeh, donosi nam novo istraživanje Vinit Desai, profesor na Sveučilištu Colorado.

Desai je istraživanje usmjerio na tvrtke i organizacije koje lansiraju satelite, rakete i shuttlove u svemir, tj. tip organizacija gdje su kvarovi visokog profila i teško se skrivaju.

Radeći s profesorom Peter Madsenom, Desai je utvrdio da organizacije ne samo da su naučile više iz neuspjeha nego uspjeha, nego su to znanje i duže zadržale.

„Otkrili smo da je znanje stečeno od uspjeha često bilo kratkotrajno, dok je znanje iz neuspjeha ostalo godinama," reko je i dodao: „No, postoji tendencija u organizacijama kako treba zanemariti neuspjeh ili se pokušati ne fokusirati na njega. Menadžeri znaju otpuštati ljude ili promijeniti cjelokupnu radnu snagu, dok bi u biti trebali tretirati neuspjeh kao priliku za učenje."

Istraživači tvrde da su otkrili nešto malo „značajnog organizacijskog učenja iz uspjeha", ali su dodali da "ne odbacuju mogućnost da se ono poklopi drukčije u nekim drugačijim uvjetima."

Desai  je osnovu istraživanja zasnivao na odnosu letova space shuttlova „Atlantis" i „Challenger". Tijekom leta „Atlantisa" 2002. godine, komad izolacije se odlomio i oštetio shuttle, ali tako da to nije ometalo daljnju misiju. To je dovelo do male uzburkanosti i istrage, ali se sve brzo završilo.

„Challenger" je bio sljedeći shuttle, no i kod njega se odlomio komad izolacije. No ovaj put je shuttle završio uništen ,a sedam članova posade je poginulo.

Katastrofa je rezultirala obustavom daljnjih letova i dovela je do velike istrage koja je završila s 29 preporuka za promjene kako bi se spriječile buduće nesreće.

Razlika u odgovoru na ova dva slučaja, dodaje Desai, svela se na jednostavan odgovor: „Atlantis" se smatra uspjehom, a „Challenger" neuspjehom.

„Kada god se dogodi neuspjeh to uzrokuje da tvrtke traženje rješenja, a kada tražite rješenje to vas postavlja, kao rukovoditelja te firme, u razna premišljanja, možemo reći otvoreniji način premišljanja", zaključuje Desai.

Zaključak je da je zrakoplovna industrija jedan sektor gospodarstva koje je puno toga naučilo iz neuspjeha, barem kada je riječ o sigurnosti.

„Unatoč gužvi na nebu, zrakoplovne kompanije su nevjerojatno pouzdane. Broja kvarova je minimalan. A protekla istraživanja su pokazala da starije zrakoplovne kompanije, one s više iskustva u neuspjehu, imaju manji broj nesreća."

Desai ne preporučuje traženje neuspjeha kako bi se naučili. Umjesto toga, on savjetuje organizacije neka analiziraju male neuspjehe i promašaje kako bi skupili korisne informacije, a ne da čekaju velike neuspjehe.

„Najznačajnija implikacija ovog istraživanja ... je da organizacijski voditelji ne bi trebali zanemarivati neuspjehe, niti „žigosati" one koji su uključeni u njih," zaključio je za kraj, „ a čelnici bi trebali tretirati neuspjeh kao neprocjenjive mogućnosti za učenje , ohrabrujući otvorenu razmjenu informacija o njima."