Stalna izloženost svjetlu tijekom noći može biti povezana s povećanim rizikom za debljanje, pokazuje najnovije istraživanje na životinjama.

Istraživači sa Sveučilišta u Ohiju otkrili su kako su miševi izloženi prigušenom noćnom svjetlu kroz osam tjedana dobili oko 50 posto više težine nego miševi koji su bili držani pod standardnim svjetlo-tama ciklusom.

„Iako nije bilo razlike u razinama aktivnosti ili dnevnoj potrošnji hrane, miševi koji su živjeli pod noćnim svjetlom jednostavno su bili deblji nego drugi," objašnjava vodeća autorica Laura Fonken.

Miševi izloženi noćnom svjetlošću nisu jeli više od ostalih miševa. Međutim, u usporedbi s miševima koji su bili držani pod standardnim svjetlo-tama ciklusom, jeli su znatno više hrane tijekom dana, kada oni inače ne bi normalno jeli, navodi Fonken i njezine kolege sa Sveučilišta Ohio i Sveučilišta u Haifi.

„Nešto kod noćnog svjetla je tjeralo miševe u našem istraživanju da jednostavno žele jesti u krivo vrijeme," konstatirao je koautor istraživanja Randy Nelson, profesor neuroznanosti i psihologije pri Sveučilištu Ohio.

Istraživači su također izložili treću grupu miševa konstantnom noćnom svjetlošću, a ta skupina također je stekla više težine u usporedbi s miševima koji su bili držani pod standardnim svjetlo-tama ciklusom. Međutim, istraživači su istaknuli kako je prigušeno svjetlo više usporedivo sa svjetlima koja ljudi koriste noću.

Istraživači objašnjavaju kako noćna svjetla mogu poremetiti razinu hormona melatonina (koji je uključen u metabolizam) i genetske satove koji pomažu kontrolirati kada se životinje hrane i kada su aktivne.

Mnogi pokusi na životinjama se na kraju ne podudaraju kod rezultata s ljudima. Međutim, ako se nalazi potvrde kod ljudi, to bi sugeriralo da kasno noćna prehrana može biti specifični faktor rizika za pretilost, objašnjava Nelson.

Istraživanje sugerira da ljudi koji imaju tendenciju jesti po noći, dok gledaju televiziju ili rade na računalu, mogu biti u opasnosti od dobivanja na težini iz drugih razloga osim sjedećeg, to jest tromog ponašanja, zaključuju istraživači.