Skrivene alergije na hranu izazivaju debljinu!

Najnovije istraživanje koje su proveli znanstvenici iz Dubaija potvrdilo je već prije uočenu mogućnost da skrivena alergija na hranu može izazvati debljinu. Drugim riječima, može nam štetiti čak i ona alergija koja nema nikakve simptome. Ova sigurno vrlo zanimljiva informacija koja bi mogla promijeni odnos prema debljini kao i nekim metaboličkim bolestima objavljena je u najnovijem časopisu Middle East Journall of Family Medecine.

Opasni  alergeni

Naime, pacijentima koji nisu bili u stanju smršavjeti ograničenjem unosa kalorija znatno je pomoglo izbjegavanje hrane koja se u laboratorijskim testovima pokazala kao alergen odnosno na koju su ti pacijenti imali jaku imunološku reakciju organizma. Istina, nije bila riječ o klasičnoj alergijskoj reakciji kao što je primjerice osip, gušenje, otok, bolovi u trbuhu, proljev ili slično, ali su testiranja krvi pokazala poremećeni imunološki odgovor na neku vrstu hrane.

Autori studije koju je vodio dr. Muhammad Akmal iz specijaliziranog Medicinskog centra u Dubaiju istaknuli su da su skrivene alergije na hranu odnosno osjetljivosti jedinstvene za svakoga pojedinca i zato se mora kod svakog posebno obaviti testiranja kako bi se utvrdilo koja hrana nije poželjna za određenu osobu. Kod nekog će više problema učiniti kravlje mlijeko, a kod drugog jagode dok će treći istodobno reagirati na soju, brašno i jaja. Sva ta hrana može izazvati upalne bolesti, ali ujedno nesposobnost da se mršavi bez obzira na to što je, primjerice, kalorijska vrijednost hrane smanjena.

Također, osjetljivost na hranu često izaziva “sa zaostatkom” kronične simptome kao što su sindrom iritabilnog kolona, migrene, artritis. Sve to u početku nije tako dramatično kao primjerice alergija na kikiriki kod nekih osoba kod kojih se javlja trenutna alergija na hranu. Naime, u tom slučaju dolazi do anafilaktičkog šoka, no kod ovih drugih alergija kod kojih hrana pogubno djeluje na dulje razdoblje, ona može biti jednako razorna za organizam. Problem je u tome što se znatno teže otkriva. Primjerice, malo je onih koji će iz čistog mira otići na alergološko testiranje i to na svu vrstu hrane ako prije toga nije bilo nikakvog razloga poput kašlja, osipa ili svrbeža.

Djelotvorni testovi


U studiji koja je trajala 12 tjedana sudjelovale su osobe kojima se težina vraćala unatoč dijetama u kojima su im kalorije bile značajno smanjene. Oni su u ovom projektu kroz tri mjeseca u jelovniku izbjegavali hranu koja je u testiranju krvi pokazala imunološku reakciju i to tzv. ALCAT testom. Testirani su pokazali prosječni gubitak težine za oko 16 kilograma i smanjenje indeksa tjelesne mase za oko pet do šest bodova. Također su izgubili masno tkivo za 30 posto.

Liječnik Fred Pescatore, bivši medicinski direktor poznatog Atkins centra i začetnik studije o utjecaju hrane na imunološki i hormonalni sustav, kaže kako nije iznenađen tim otkrićem ma koliko se to činilo dramatičnim. “Koristio sam ALCAT test za svoje najteže pacijente uvijek ispočetka i pokazalo se da djeluje”, kazao je Pescatore.

Dosad je bilo još nekih studija koje su također bile zasnovane na eliminaciji hrane na koju smo osjetljivi, premda to zapravo ne znamo. Tako je i u jednoj prijašnjoj studiji Baylor Collegea čak 98 posto ispitanika pokazalo znatni napredak u oblikovanju tijela ili je došlo do sniženja težine nakon što im je na temelju ALCAT testa eliminirana hrana koja izaziva reakciju. Svi su bili na dijeti koja je trajala četiri tjedna. Paralelna kontrolna grupa koja je slijedila samo ograničenje kalorije u jelu ili je ostala na staroj težini ili se čak udebljala.

“Kad sam prvi put predavao o tome kako izbjegavanje hrane na koju smo osjetljivi može pomoći u mršavljenju, ljudi su me gledali kao da imam dvije glave”, kaže Roger Deutsch, jedan od koautora knjige “Vaše prikrivene alergije na hranu čine vas debljima”.

Manje kemikalija

 Sad kad znamo da kronična upala, izazvana prvenstveno izlaganjem nekompatibilnoj hrani čini temelj metaboličkih problema poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i debljine, možda i njihovo liječenje krene drugim smjerom - manje onim lijekovima, a više promjenama onog što jedemo. Primjerice, poznato je da kemikalije imunološkog sustava blokiraju inzulinske receptore.  Pogodite što se događa sa šećerom koji jedemo - naprosto se uskladišti kao salo. Drugim riječima, uništi li se upala, riješit ćemo se sala.

Osim izbjegavanja hrane na koju smo osjetljivi, Deutsch i drugi stručnjaci preporučuju da se više pozornosti posveti kvaliteti hrane koja se jede, odmoru i tjelesnoj aktivnosti.