Zašto moramo jesti kokice u kinu?!

Ovo istraživanje će možda biti veliko iznenađenje za sve ljubitelje brze hrane, no znanstvenici su utvrdili kako ljudi ne jedu nezdravu prehranu samo zato što im je ukusna.

Čak štoviše, otkrili su kako smo u biti stvorenja navike, koji kada povežu neko mjesto s određenom vrstom hrane, kao što su kokice u kinu, jednostavno ćemo ih nastaviti jesti, pa čak i ako su ustajale.

Istraživači sa Sveučilišta Southern California smislili su test kako bi vidjeli što to uzrokuje naše prejedanje.

Ljudima koji su ulazili u kino podijelili su svježe kokice, ili ustajale, točnije tjedan dana stare kokice.

Ljudi koji idu često u kino, ali obično ne jedu kokice u kinu, pojeli su puno manje ustajalih kokica od svježih kokica, zato jer im je jednostavno loš okus.

Ali oni koji obično jedu kokice u kinu, pojeli su otprilike istu količinu i svježih i ustajalih kokica.

Drugim riječima, za one koji imaju naviku prigristi nešto u kinu, okus kokica i ne čini neku razliku.

"Ljudi vjeruju kako su njihove prehrambene navike u velikoj mjeri aktivirane okusom hrane. Nitko ne voli hladne, spužvaste, tjedan dana stare kokice," Daily Mail prenosi izjavu koautorice Wendy Wood.

"No kada smo formirali prehrambene navike, više nas nije briga hoće li hrana imati dobar okus. Jesti ćemo točno istu količinu hrane, bila ona svježa ili ustajala."

Istraživanje ima važne implikacije za razumijevanje prejedanja te uvjeta koji mogu uzrokovati da ljudi jedu čak i kada nisu gladni ili kad uopće ne vole neku hranu.

Vodeći autor istraživanja David Neal, nam objašnjava: "Kada smo u više navrata jeli određenu hranu u određenom okruženju, naš mozak počinje povezivati hranu s tim okolišem i tjera nas da jedemo sve dok su prisutni signali iz okoliša."

Istraživači su također dali kokice kontrolnoj skupini koja je gledala filmske isječke u sobi za sastanke, a ne u kinu.

U sobi za sastanke, prostor koji obično ne povezujemo s kokicama, bilo je jako važno ako su kokice bile dobrog okusa. Izvan konteksta kina, čak su oni koji uvijek jedu kokice za vrijeme filma, jeli puno manje ustajalih kokica, za razliku od svježih, tako pokazujući u kojoj mjeri okolišni signali mogu izazvati automatske prehrambene navike.

U daljnjem eksperimentu, znanstvenici su otkrili kako također mogu poremetiti prehrambene navike tražeći od sudionika da jedu kokice sa svojom ne-dominantnom rukom.

To je opet uzrokovalo da obrate više pozornosti na ono što su jeli, pa su tako i jeli manje ustajalih kokica.

"Nije uvijek izvedivo izbjegavanje ili mijenjanje sredine u kojoj se obično prejedamo," ističe Wood.

"No isto tako se mogu aktivno ometati usvojeni obrasci jedenja kroz jednostavne tehnike, kao što je prebacivanje dominantne ruke koju koristimo za jedenje."