Primjena neurofeedbacka kod poremećaja pažnje

Kategorija: Psihologija

Jedan od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u djetinjstvu koje obuhvaća tri osnovna simptoma - hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja - poznat je pod nazivom ADHD ili poremećaj deficita pažnje s hiperaktivnošću.

Lako otklonjiva pažnja, zaboravljivost, poteškoće s dovršavanjem zadataka, odsutnost, sanjarenje i neorganiziranost među najčešćim su simptomima koji ga karakteriziraju. Specifične teškoće učenja također su češće kod osoba s ADHD-om, uz teškoće radnog pamćenja, izvršnih funkcija, osjećaja za vrijeme i teškoće adaptivnog ponašanja (skup vještina koje omogućuju svakodnevno funkcioniranje). Stoga ne čudi kako prilagodba na školsko okruženje često predstavlja velik izazov.

Ovisno o simptomima koji prevladavaju, razlikujemo tri tipa ADHD-a: predominantno nepažljivi tip, predominantno hiperaktivno-impulzivni tip i kombinirani tip.

Poremećaji koji se mogu javiti uz dijagnozu ADHD-a su:

poremećaji raspoloženja
anksiozni poremećaji
protestno, neposlušno, nemirno ponašanje koje se češće javlja kod mlađe djece

tikovi/Touretteov sindrom
opsesivno-kompulzivni poremećaj
poremećaji spavanja
poremećaji hranjenja
poremećaji u ponašanju
govorno-jezične teškoće
epilepsija

Učinci neurofeedback terapije

Teškoće s kojima se susreću djeca i mladi s dijagnozom deficita pažnje (s hiperaktivnošću), moguće je opažati i snimanjem moždane aktivnosti putem EEG-a. U posljednjih 30 godina sve je veći interes za primjenu neurofeedbacka kao ne-farmakološke alternative u tretiranju simptoma ADHD-a. Ova metoda temelji se na sposobnosti mozga da usvoji nove mehanizme samoregulacije koji su osnova za smanjenje simptoma i poboljšanje funkcioniranja. Postupak ne tretira simptome pojedinačno, već utječe na čitav spektar simptoma. Učinci neurofeedback tretmana pokazali su se dugotrajnima, a u nastavku donosimo pojašnjenje na koji način ova metoda djeluje.

Reguliranje pobuđenosti

Kada je živčani sustav previše ili nedovoljno pobuđen, promjene u okolini se teže zamjećuju, što dovodi do manje primjerenih reakcija i ponašanja. Dijete koje je previše pobuđeno (ljutito, impulzivno, pretjeranih reakcija), kroz trening razvija novi obrazac moždane aktivnosti koji održava smirenost, pozornost, samoopažanje i strpljenje.

Kod djece koja su nisko pobuđena (nepažnja, nemotiviranost), primjenom neurofeedbacka mozak se uči funkcionalnijim obrascima aktivnosti i boljoj komunikaciji među neuronima.

Uz optimalno reguliranu pobuđenost učenje postaje učinkovitije, a izvedba konzistentnija. Poboljšavaju se pažnja za detalje, točnost i pouzdanost. Energija koju bi prethodno djeca ulagala u reguliranje pobuđenosti, treningom se sve više usmjerava na usklađivanje sa zahtjevima okoline. Optimalne razine pobuđenosti zadržavaju se ponavljanjem i uvježbavanjem.

Poboljšanje fokusa

Kada je pažnja lako otklonjiva, djetetu je teško zadržati fokus na zadatku i ustrajati u dovršavanju zadatka. Kada je mozak preopterećen i slabije organiziran, teško je usmjeriti se na zadatak.

Bolji fokus i komunikacija unutar pojedinih dijelova mozga, koji se postižu neurofeedback treningom, vode većoj usmjerenosti cilju i važnim komponentama zadatka.

Povećanje fleksibilnosti pažnje

Za djecu s ADHD-om otežani su procesi premještanja pažnje i usmjeravanja na bitno.

Neurofeedback treningom se vježba sposobnost prilagodbe mozga na promjene iz trenutka u trenutak, u skladu s promjenama u okolini. Bolja fleksibilnost pažnje poboljšava proces učenja i snalaženje u okolini, a djetetu s deficitom pažnje omogućuje izlazak iz začaranog kruga odsutnosti.