Quinoa: majka žitarica drevnih Inka

Quinoa je jedna od žitarica koje su tek odnedavno prisutne na našem tržištu, i to za sada isključivo u prodavaonicama zdrave hrane. Malo ljudi je uopće čulo za nju, o čemu svjedoči i činjenica da nema još ni pohrvaćene verzije njenog imena, no ipak je riječ o vrlo vrijednoj i hranjivoj namirnici koju je preporučljivo uvesti u svakodnevnu prehranu.

Znamo da veliki broj namirnica koje danas vrlo često koristimo potiče iz Amerike, a tako je i s quinoom. Jedna od najstarijih žitarica na svijetu, koju je još prije 5.000 do 8.000 godina narod Inka uzgajao na proplancima Južne Amerike, u drevnim andskim civilizacijama imala je ogroman značaj: od svih namirnica koje su im bile dostupne, više od quinoe Inke su koristili jedino krumpir.

Legende kažu kako je kralj tog drevnog naroda svake godine posijao prvo sjeme quinoe, budući da je upravo ta žitarica bila osnovna namirnica kojom se njegov narod prehranjivao. Nazivali su je "chisaya mama", odnosno Majka Žitarica. Međutim, španjolski konkvistadori su je proglasili "hranom za Indijance" i odbili prihvatiti, iako su sobom u Stari svijet ponijeli kukuruz i krumpir. Slično kao s amarantom, to se vjerojatno dogodilo zbog značaja ove žitarice u vjerskim obredima naroda Inka.

Tek u novije vrijeme quinoa polako zauzima sve istaknutije mjesto u svijetu kulinarstva. Quinoa sadrži više bjelančevina od ječma ili prosa, a po količini i uravnoteženosti aminokiselina usporediva je sa sojom. Sadrži i visoku količinu kalcija, željeza, vlakana, B-vitamina, E-vitamina i fosfora, a nema glutena.

Komercijalna dostupnost za sada je još uvijek prilično ograničena. Uzgaja se još uvijek najviše u andskim predjelima (Peru, Bolivija, Ekvador), ali i Sjevernoj Americi te drugdje. Prednost je što odlično uspijeva i u područjima suhe klime i siromašnog tla, a zanimljiv je podatak što je gotovo sav uzgoj ove žitarice organski!

Zrno quinoe je prirodno presvučeno tankim slojem saponina koji ga štiti od jakog vjetra, žarkog sunca, hladnih noći i ostalih teških uvjeta u kojima raste. Saponin se uklanja prije pakiranja ali ga neznatna količina ostane, stoga je quinou prije kuhanja potrebno isprati kako se ne bi pokvario okus jela. No imajte na umu da će unatoč tomu quinoa zadržati svoju specifičnu blagu gorčinu. Okus podsjeća na mješavinu sezama i prosa.

Quinoa se može jesti sama ili u kombinaciji s drugim žitaricama. Od jedne šalice suhe quinoe dobiti ćete tri šalice kuhane, a kuha se otprilike 25-30 minuta. Nakon toga možete je upotrijebiti kao bilo koju drugu žitaricu: u kombinaciji s povrćem, gljivama ili mesom, za salate ili juhe, pa čak i za deserte!