Koji su simptomi majmunskih boginja i prijeti li Europi nova epidemija?

Izvor slike: 123RF

Zdravstvene vlasti u Španjolskoj objavile su upozorenje u kojem napominju mogućnost izbijanja epidemije majmunskih boginja. Upozorenje je izdano radi sumnje na pojavu majmunskih boginja unutar madridske regije, a nakon što je prijavljeno 23 muškaraca kod kojih se posumnjalo kako su njihovi simptomi kompatibilni sa simptomima ove zarazne bolesti. Inače, Jutarnji list navodi kako su detektirani simptomi kompatibilni s virusnom infekcijom već otkrivenom u Velikoj Britaniji i Portugalu.

Znanstvenik Igor Rudan o virusu majmunskih boginja

Tim povodom, naš poznati znanstvenik Igor Rudan je na svom Facebook profilu objasnio što su majmunske boginje, kako se prenosi ova zarazna bolest te naveo njene simptome. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

„Nova tema iz globalnog zdravlja koja bi mogla privući dosta medijske pažnje idućih dana su majmunske boginje. Majmunske boginje su zarazna bolest uzrokovana virusom majmunskih boginja. Pojavljuju se kod određenih životinja, ali mogu prijeći i na ljude. Simptomi ove bolesti su groznica, glavobolja, bolovi u mišićima, natečeni limfni čvorovi i osjećaj umora. Slijedi ih karakterističan osip, koji na koži stvara mjehuriće i kraste, kao na slici. Vrijeme od izlaganja virusu do pojave simptoma je oko 10 dana, a simptomi obično traju dva do četiri tjedna.

Majmunske boginje mogu se prenijeti režući meso divljači, kao i ugrizom ili ogrebotinom zaražene životinje. Također, i tjelesnim tekućinama, zaraženim predmetima, ili vrlo bliskim kontaktom sa zaraženom osobom, što načelno može uključivati i spolni prijenos. Vjeruje se da virus normalno cirkulira među nekim vrstama afričkih glodavaca.

Bolest može izgledati slično kao kod vodenih kozica. Dijagnoza se obično utvrđuje testiranjem uzorka dobivenog iz mjehurića ili kraste na koži na DNK virusa majmunskih boginja. Cjepivo protiv velikih boginja, koje su iskorijenjene sa Zemlje, trebalo bi sprečavati i zarazu majmunskim boginjama, s oko 85% učinkovitosti. Od lijekova, Cidofovir ili Brincidofovir bi mogli biti korisni.

Bolest se uglavnom pojavljuje u središnjoj i zapadnoj Africi. Prvi je puta otkrivena 1958. među laboratorijskim majmunima. Prvi su slučajevi među ljudima otkriveni 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo. Manja epidemija koja se dogodila u Sjedinjenim Državama 2003. godine povezana je s trgovinom kućnim ljubimcima, u kojoj su se prodavali glodavci uvezeni iz Gane.

Prvi slučajevi prijavljeni kao posljedica mogućeg prijenosa majmunskih boginja izvan Afrike, uz sumnju na prijenos spolnim putem, pojavili su se u Ujedinjenom Kraljevstvu u svibnju 2022. godine. Uz nekoliko slučajeva u Londonu, proteklih dana pojavili su se izvještaji o slučajevima u Lisabonu, Madridu, a sinoć su se pojavile skupine zaraženih u Montrealu, te jedan slučaj u SAD-u koji je doputovao iz Kanade. Još uvijek nije jasno što se točno zbiva, no idućih ćemo dana znati puno više.

U afričkim zemljama stopa umiranja među zaraženima od ove bolesti može biti između 1% i 15%, s većim rizikom među najmlađima, ali te brojke ne bi trebale biti primjenjive na razvijene zemlje, gdje bi rezultati liječenja trebali biti znatno bolji. Znači, načelno se ne očekuje visoka smrtnost u razvijenim zemljama, iako treba uvijek zadržati određen oprez, dok ne doznamo o čemu se točno ovdje radi, jer ne vjerujem da je itko očekivao ovu epidemiju u zemljama zapada.

Također, cjepivo protiv velikih boginja može se primijeniti unutar 4 dana nakon izloženosti nekome zaraženome, kako bi se spriječio razvoj simptoma. Ako se cjepivo primijeni između 4 i 14 dana nakon izlaganja, i tada može smanjiti simptome, ali ne i u potpunosti spriječiti razbolijevanje.

Nije jasno što se točno zbiva trenutno s ovom epidemijom, i zašto su se u svibnju 2022. počele pojavljivati ovakve skupine oboljelih od majmunskih boginja u velikim gradovima visokorazvijenih zemalja.

No, vjerujem da će moj Centar za globalno zdravlje na Sveučilištu u Edinburghu, kao i naš edinburški Institut Usher za podatkovne znanosti u medicini, biti od prvog dana uključeni u međunarodne istraživačke mreže i proizvoditi među prvima u svijetu spoznaje o ovoj epidemiji, kao što smo tijekom prethodne dvije godine pridonosili stvaranjem novoga znanja o pandemiji COVID-19.

O pandemiji COVID-19 znanstvenici s mog Centra za globalno zdravlje i Instituta Usher u Edinburghu objavili su više od tri stotine i pedeset znanstveno-istraživačkih radova od početka 2020. godine do danas, mnoge od njih u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima, savjetujući pritom nekoliko svjetskih vlada i međunarodnih organizacija u njihovim odgovorima na pandemiju. Nekolicina je naših djelatnika bila stalno i na raspolaganju međunarodnim medijima i postala prepoznatljiva po educiranju javnosti o novoj bolesti. Pritom se u odlučivanju o istraživačkim prioritetima o novom virusu SARS-CoV-2 i bolesti COVID-19 u realnom vremenu vrlo često koristila moja CHNRI metoda, o čemu uskoro izlazi i knjiga koju sam uredio s još troje suradnika za britansko i američko tržište. Vjerujem da ćemo idućih dana početi razmišljati i o primijeni CHNRI metode za određivanje istraživačkih prioriteta vezanih uz ovu novu epidemiju majmunskih boginja. Nadajmo se da se ne radi o ničemu ozbiljnom, no bolje je ostati oprezan i jako brzo učiti“, objavio je Rudan.

Majmunske boginje - manja zaraznost i smrtnost nego kod velikih boginja

Hrvatski Zavod za javno zdravstvo objavio je da su majmunske boginje virusna bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja

Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem (bliskim kontaktom) i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija). Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…).

U svibnju ove godine otkrivena su četiri slučaja majmunskih boginja u UK, od kojih je jedan importiran iz Afrike, a preostala tri nisu; u Portugalu, Španjolskoj i Italiji potvrđeno je nekoliko slučajeva majmunskih boginja i nekoliko je sumnji pod istragom u ovom trenutku.

Za sada su svi oboljeli muškarci, a u većine se smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima.

Majmunske boginje simptomi i liječenje

Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji liči na osip koji se javlja kod vodenih kozica.

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja. Tako da ne znamo koristi li danas nama koji smo se cijepili protiv velikih boginja. Cijepljenje protiv velikih boginja je krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina ukinuto svuda u svijetu, nakon proglašenja eradikacije velikih boginja.

Postoji mogućnost unosa bolesti u Hrvatsku, ali treba imati na umu da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnikom. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.

Velika je razlika između velikih boginja i majmunskih boginja u tome što su velike boginje bile antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla cijepljenjem iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga ne bi bilo moguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.

I najvažnije, prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka je puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su puno manje zarazne od velikih boginja. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju cjepivom protiv velikih boginja.