Arnika

O biljci

Drugi nazivi: brđanka, veprovac, vučji zub.
Latinski naziv: arnica montana.

Arnika (arnica montana) se koristi za ljekovite svrhe od 1500-ih i ostaje popularna i danas. Primjenjuje se kao krema, mast, melem ili tinktura. Europljani i Amerikanci su je koristili za ublažavanju bolova u mišićima, smanjenje upale i liječenje rana. To je obično prvi prirodni lijek koji se koristi za ozljede kao što su uganuća i modrice. Arnika prvenstveno ima vanjsku upotrebu jer može uzrokovati ozbiljne nuspojave kada se uzima interno. Često se koristi u homeopatiji i može se uzimati samo interno izrazito razrijeđena za homeopatske pripravke.

Arnika je trajnica sa žuto-narančastim cvjetovima sličnih tratinčicama. Stabljike su okrugle i dlakave i završavaju s cvijetom. Listovi su svijetlo zeleni. Gornji listovi su lagano nazubljeni i dlakavi, a donji imaju zaobljene vrhove. Raste na planinama Europe i Sibira, a uzgaja se u Sjevernoj Americi.

Svježe ili suhe cvjetne glavice koriste se u ljekovite svrhe.

Arnica topically se koristi za širok raspon stanja, uključujući modrice, uganuća, bolove u mišićima, zarastanje rana, upale vena, reumatske bolove, ubode insekata, te oticanje zbog lomova.

Homeopatski pripravci se također koriste za liječenje umornih mišića, modrice, te za druga stanja uzrokovana iscrpljenošću ili traumom. Homeopatske doze su jako razrijeđene.

Arnika je komercijalno dostupna u kremama i mastima. Najčešće kao tinktura, koja se također može koristiti kao osnova za obloge.
Brojni homeopatski pripravci su dostupni u obliku tableta ili injekcija.