Kininovac

Botanički podaci i povijest

Kad su prije više od 300 godina španjolski jezuiti otkrili kako prah kore kininovca liječi malariju, nije bio otkriven ni uzročnik te bolesti, niti se poznavao kemijski sastav kininovca. Jusieu u XVIII. stoljeću botanički opisuje rod Cinchona, a tek 150 godina poslije Laveran dokazuje kako malariju uzrokuje jednostanični organizam Plasmodium, te kako upravo na njega djeluje aktivna tvar iz kore kininovca - kinin. Premda je do tada liječenje malarije bilo posve empirijsko, to nije spriječilo njegovu planetarnu popularnost koja je trajala stoljećima. U čast otkrivača, prah kore kininovca katkad se nazivao "prah jezuita". Četrdesetak različitih vrsta kininovaca (Cinchona sp., Rubiaceae) raste na istočnim stranama Anda, na visinama od 1800 do 3000 metara nadmorske visine. Ljekovite su tri različite vrste kininovca: C. pubescens Vahl, C. calisaya Weddel i C. ledgeriana Moens ex Trimen, te različiti kultivari i hibridi tih vrsta.

Kininovac je stablo visoko do 20 metara, eliptičnih nasuprotno postavljenih listova, dužine do 30 cm, crvenkastog odsjaja plojke. Osim na matičnom kontinentu, kultivira se i na drugim stranama svijeta, u Indoneziji, te nekim afričkim državama. Danas se plantažno uzgaja uglavnom za potrebe farmaceutske, kozmetičke i prehrambene industrije.