Iako je od dijabetesa najčešće zahvaćena starija populacija pasa i mačaka, oboljeti mogu i mlađe životinje. Bolest se lakše održava i liječi ako se ranije intervenira. Dobra vijest za sve vlasnike je da se uz pravilno održavanje, terapiju, dijetnu prehranu i kretanje može ljubimcima omogućiti još dug, sretan i kvalitetan život.

Što je diabetes mellitus?

Diabetes mellitus je bolest u kojoj organizam nije u stanju normalno iskoristiti glukozu tj., šećer koji je izvor energije za stanice tijela. Razinu glukoze u krvi primarno kontrolira inzulin, hormon koji stvara gušterača.

Prilikom prolaska hrane kroz crijeva, šećer se apsorbira, transportira i pretvara u jednostavniji oblik a to je glukoza. Glukoza zatim ulazi u cirkulaciju te se na taj način širi tijelom u svrhu opskrbljivanja tkiva i stanica. Inzulin je potreban kako bi se glukoza iz cirkulacije ubacila u stanice. Ako je nedovoljna količina inzulina ili tijelo nije u stanju iskoristiti inzulin, glukoza se gomila u povećanoj količini u krvi i takvo stanje se naziva hiperglikemija. Kada količina glukoze u krvi dođe do određene razine, glukoza se pojavljuje u urinu i povlači velike količine vode sa sobom. Zato ljubimci s dijabetesom često pojačano piju i uriniraju češće i veće količine urina.

Kod dijabetesa, neovisno o izvoru i količini šećera u krvi, nema dovoljno transportirane glukoze u tjelesne stanice. Posljedica toga je nedovoljno energije za stanice da bi održale normalnu funkciju tj. stanice „gladuju“. Takvo metaboličko „gladovanje“ dovodi do faze u kojoj tijelo razgrađuje masno i mišićno tkivo, koje se u jetri pretvara u šećer. Ovaj proces rezultira gubitkom tjelesne težine što je često vidljivo kod pacijenata s dijabetesom.

Od dijabetesa obolijevaju uglavnom psi i mačke starije dobi. Kod pasa je to između 3 i 14 godina, ali najučestalija je pojava između 7 i 9 godina. Češće obolijevaju ženke i smatra se da je odnos oboljelih 2:1 u korist ženki. Također, medu ženkama češće obolijevaju nekastrirane životinje (odnos 1:6). Neke pasmine su sklonije razvoju bolesti ( npr. pudl, koker španijel, terijeri, jazavčari). Većina oboljelih mačaka je starija od 6 godina.

Ponekad je dijabetes povezan s drugim oboljenjima. To je bitno uzeti u obzir prilikom postavljanja dijagnoze jer može utjecati na terapiju dijabetesa a najčešće su pojačana funkcija nadbubrežne ili štitne žlijezde, upala gušterače, bolesti srca i bubrega, infekcije mokraćnog mjehura ili kože.

Pretilost ljubimaca je ozbiljan rizičan faktor.

Koji su znakovi dijabetes u ljubimaca?

Rano prepoznavanje simptoma dijabetesa je važno zbog lakšeg liječenja i veće vjerojatnost za dug i kvalitetan život Vašeg ljubimca.

Glavni simptomi su:

• često pijenje veće količine vode i češće i obilnije mokrenje
• mršavljenje iako je apetit ostao isti a možda se čak i povećao
• smanjen apetit
• kronične i česte urinarne i kožne infekcije
• letargija, umor

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Veterinar će posumnjati na dijabetes već na osnovu simptoma ali je potrebno ustanoviti i trajnu povećanu razinu glukoze u krvi i pojavu glukoze u urinu. Uputno bi bilo napraviti i pretrage kojima bi se eliminirala sumnja na određena bolesna stanja koja mogu biti vezana s dijabetesom, a naročito kod starijih ljubimaca.

Liječenje je vrlo slično kao kod ljudi. Potrebna je dnevna doza inzulina koja se individualno određuje a u tijelo se unosi injekcijom. Veterinar će podučiti vlasnika kako da je svakodnevno aplicira svom ljubimcu i s kojom veterinarskom dijetom započeti prehranu. Prehrana kod takvih ljubimaca čini vrlo važnu kariku. Preporuča se gotova veterinarska medicinska prehrana za dijabetičare u određenoj dnevnoj količini kako bi se smanjile oscilacije glukoze u krvi. U ovom slučaju treba se strogo držati preporuke veterinara jer mijenjanjem prehrane ili preskakanjem terapije, ljubimcu ugrožavate život. U održavanje dobrog i kvalitetnog zdravlja svakako se ubraja i vježbanje tj., kretanje što kod mačaka može biti mali izazov za vlasnika ali ne i nemoguć.

Nakon uspostavljanja dnevne rutine s prehranom i inzulinom, potrebne su periodične kontrole kod veterinara kako bi se pratila eventualna oscilacija razine glukoze u krvi i urinu, kontrola tjelesne težine, te praćenje količine popijene vode i uriniranje.

Za više informacija posjetite www.vetvision.hr!