Što kada pretjeramo s kućnim ljubimcima?

Što kada pretjeramo s kućnim ljubimcima?

Što kada pretjeramo s kućnim ljubimcima?
  • Objavljeno: Četvrtak, 17.08.2017.
  • Broj pregleda: 412
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Sve više ljudi posjeduje kućne ljubimce, a nekolicina ih posjeduje više od jednog. Ljudi su shvatili da kućni ljubimci pogoduju njihovom zdravstvenom stanju i donose radost i veselje u dom. Vlasnici kućnih ljubimaca su u prosjeku znatno zdraviji od onih koji ih nemaju, sretniji, zadovoljniji, otvoreniji i spontaniji. Kućni ljubimci također ubrzavaju vrijeme oporavka kod oboljelih, što je primjer sve češće upotrebe pasa u terapeutske svrhe. S psihološke perspektive, kućni ljubimci ublažavaju osjećaj depresije i izolacije, pomažu u stjecanju novih poznanstava i prijateljstava, povećavaju samopouzdanje i autonomiju. Uz njih također poboljšavamo i kondiciju, jer neki zahtijevaju višednevne šetnje i igru na otvorenom.

No, što ako pretjeramo? Uz sve koristi koje kućni ljubimci pružaju, pretjerivanje može imati kontraefekt. Pretjerati možemo u predanosti i brizi, ali i u preučestalom udomljavanju novih ljubimaca, što na kraju rezultira zanemarivanjem vlastitog zdravlja. Obzirom da kvalitetan život zahtjeva ravnotežu u svim segmentima, ona je potreba i u ovom slučaju.

Tome svjedoči sljedeća priča.

Bračni par iz susjedstva, oduvijek je bio sklon mačkama i od kad pamtim, uvijek su imali barem 2 mačke. Kako je vrijeme odmicalo, par je postajao sve stariji i usamljeniji i počeli su udomljavati mačke s ulice. U početku mi se činilo kao dobra ideja. Vodili su brigu o njima, hranili ih i mazili i nisu im uskraćivali slobodu. Mace su gotovo cijelo vrijeme bile na otvorenom i imale gotovo kraljevski tretman. S vremenom se broj mačaka udvostručio, pa utrostručio i na kraju ih je bilo čak 27. Obzirom da mačke nisu boravile u njihovom domu, teško je bilo pratiti kada neka trajno odluta ili se pojavi nova. Zbog pretjerano velikog broja mačaka, vlasnici se više nisu mogli adekvatno skrbiti ni o jednoj. S vremenom su počele obolijevati jedna po jedna, pojavile su se buhe, međusobnim križanjem su nastajale razne degeneracije, a to stanje je utjecalo i na zdravlje susjeda i njihovih ljubimaca. Djeca su često imala gljivična oboljenja, pojavile su se razne alergije, a ostali kućni ljubimci iz susjedstva su bili prepuni buha. Vlasnici su također počeli zanemarivati i vlastiti izgled. Njihova odjeća je poprimila miris ustajalog urina i bila je u potpunosti prekrivena dlakama, a vlasnica je zadobila zdravstvene probleme dišnog sustava. Prestali su im dolaziti prijatelji, a zbog svog stanja nisu mogli odlaziti u goste. Ostali su potpuno sami s dvadesetak boležljivih mačaka i na kraju su bili primorani pokloniti ih ili eutanizirati, pogotovo ako se radilo o težem obliku bolesti.

Tako je jedna priča, koja je imala pozitivan prizvuk s potencijalnim sretnim završetkom, postala tragična.

Moramo uzeti u obzir da svaki čupavi prijatelj kojeg poželimo udomiti, zahtijeva određenu brigu i odricanje. Također moramo biti spremni da nećemo u svakom trenutku moći bezbrižno otići na putovanje, a ponekad ni na kavu ili izlazak s prijateljima. Životinje se mogu i razboljeti, a liječenja uglavnom dosežu visoke cijene. Svakodnevni angažman oko četkanja, šetnje i maženja, zahtijeva vrijeme koje u potpunosti moramo posvetiti kućnom ljubimcu. Odlučite li se za bilo kojeg kućnog ljubimca, morate biti svjesni da će on postati dio vaše svakodnevnice.

Najnovije

Najčitanije