U našoj novoj rubrici Kućni ljubimci donosimo priču o Ani i njenom samojedu Tau!

„Mama, vidi vuka!“, često čujem kada vodim u šetnju svog dvanaestogodišnjeg samojeda. Ili bolje rečeno, kada on mene vodi. Ime mu je Tao. Ima prekrasnu gustu bijelu dlaku, s poddlakom i zaista podsjeća na polarnog vuka. Osim reprezentativnog krzna, ovu pasminu krasi nasmijano lice zbog čega je dobio nadimak "nasmješeni Sammy". Porijeklom je iz Rusije, zapadnog Sibira, a ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.

Kod samojeda je karakteristična svojevrsna vrsta dominacije i samostalno odlučivanje. U prošlosti samojedi, za razliku od haskija, nisu služili samo kao zaprežni ili lovni psi. Dapače, to im je bila sekundarna funkcija. Prvenstveno su služili kao dodatni izvor topline i svojim tijelima su grijali djecu kada bi odrasli išli u lov. Samojedi su većinu vremena provodili u šatorima, što je bio značajan pomak u zajedništvu ljudi i pasa.Legenda kaže da je zbog čestog boravka uz ljude, samojed razvio neagresivnu dominaciju. Kada bi samojed ugrizao člana zajednice, odmah su ga usmrtili. Tako su za uzgoj ostajali samo psi kojima je agresija bila posve strana.

Kada pogledamo glavu samojeda, primjećujemo njegove male, tople i vesele oči, a tijelo, osim dlake, krasi i bogat rep savinut prema leđima ili uz bok. Obzirom na visinu od 50 do 60 cm i težinu od 23 do 30 kg, samojedi nisu pogodni za male stanove. Zbog svojih priučenih karakternih osobina, nije im potrebno istrčavanje ili veliko dvorište ali im je potreban prostor gdje se mogu povući i pronaći mir. Ova pasmina je općenito vrlo tiha i mirna, ali i svojeglava. Poslušni su samo ako je to neophodno, stoga mu ne treba blagi i pasivni gospodar. To ne znači da im se mora pristupati agresivno i kažnjavati ih, nego im treba čvrst, dobar, strpljiv i uporan vlasnik.

Samojed je vrlo inteligentna pasmina, a njihov odgoj bi trebao započeti odmah po dolasku u novi dom. I to govorim iz osobnog iskustva. Ne kažem da je Tao neodgojen ili neposlušan, no obzirom da nismo imali ranija iskustva s ovom pasminom i da je njegov odabrani gospodar novak u odgoju pasa, sada ispaštaju ostali članovi obitelji. Tao je, kao pravi samojed, odabrao jednog pravog gospodara, a nas ostale smatra kao nužno zlo koje ponekad treba i poslušati, a nekad nas smatra i podanicima. Posebice kada se „cure“ tjeraju. Obzirom da je vrlo intelignetan, prepoznao je način na koji nas može nasamariti da ga izvodimo u šetnju svaka 2 do 3 sata. Obzirom da je kao mali prebolio piroplazmozu, uzrokovanu zaraženim krpeljom, često ima probavnih smetnji i zaista moramo paziti što mu dajemo jesti. O njemu brine više članova obitelji i nismo u mogućnosti pratiti što je sve pojeo u toku dana. Klasičan scenarij prevare izgleda ovako:

Nakon napornog dana, napokon sjednem pred TV, a Tao njuškicom proviri u dnevni boravak i značajno me pogleda. Nakon mog pokušaja ignoriranja, dolazi do mene i netremice me gleda. Tada slijedi pitanje „Tao, kaka ti se?“ i moje iščekivanje njegovog odgovora. Nakon toga slijedi još nekoliko sekundi gledanja oči u oči i onda mu se upali lampica i započinje provođenje plana. S obzirom na njegovo zdravstveno stanje i česte proljeve, kada mu je zaista sila, Tao odlazi do nekog člana obitelji i ponaša se kao što sam malo prije navela. Ako zaista mora ići van obaviti nuždu, Tao se protegne kao da radi vježbu za jogu, poznatiju kao Pozdrav suncu. Iznimno je inteligentan. Osmislio je genijalan plan i odlučio je postati joga majstor kako bismo ga često izvodili u šetnju u kojoj može ludovati i tražiti cure.

U svoje slobodno vrijeme, samojedi žele udovoljiti vlasniku, stoga imajte na umu da ga nagradite svaki put kada posluša naredbu. Najbolje funkcioniraju glasovne naredne, pogotovo ako unesete u njih malo entuzijazma i ohrabrenja. Kada smo već kod hrabrosti, moram napomenuti da ju samojedi baš i ne posjeduju, odnosno posjeduju niz fobija. Ili je to samo Taov problem! Tao se boji visine i glasnih zvukova. Boji se prijenosa nogometnih utakmica, galame i naglih pokreta, a najviše od svega se boji petardi. Iako su božićni praznici najljepši dio godine, Tao se ne bi složio. Njegovi najveći strahovi počinju početkom prosinca kada krene prodaja petardi i vatrometa. Cijeli prosinac za njega predstavlja mjesec pun opreza. Reagira i na najmanji šum pri kojem bježi poput munje. U to vrijeme, šetnje traju kratko i krećemo se uglavnom u blizini kuće ili auta. Da, auta. Oduvijek je volio ulaziti ljudima u auto ako primijeti da su otvorena vrata. Voli putovati i pritom naslanjati glavu na suvozačevo rame. No, vratimo se na petarde. Kao vlasnici puni razumijevanja i empatije, Taa vozimo u zabačene dijelove grada kako bi što manje čuo pucnjeve. Time mu vjerojatno radimo medvjeđu uslugu, no ako ste vlasnik jednog takvog plašljivca, sigurno me razumijete. Također smo isprobali sve taktike kako bismo mu ublažili taj strah i moram priznati da ni jedna nije bila uspješna. Tao često boravi u kupaonici jer tamo ima svoj mir i gode mu hladne pločice. Na staru godinu smo u kupaonicu dovukli radio i puštali klasičnu glazbu, oblačili mu majicu (jer smo negdje pročitali da se pas umiri ako mu obučete majicu vlasnika), zabavljali ga i pričali s njim. Ništa nije pomoglo. Na kraju smo zaključili da je najbolje ostaviti ga na miru. Sam će se najbolje primiriti. Ovako mu samo stvaramo dodatnu napetost.

Osim strahova i fobija koje posjeduje, veliku važnost u njegovom odgoju igra i socijalizacija. Iako tvrde da samojedi vole druge pse, mi još tome nismo svjedočili. Tao ili ignorira druge pse, pogotovo manje pasmine ili im se suprotstavlja. Ovo suprotstavljanje se posebice odnosi na samojede, haskije ili druge primitivne vrste koje smatra sebi ravnima ili konkurencijom. No, čvrsto držanje povodca sve rješava.

Zaobiđemo li ove manje bitne mane, mogu samo reći da je pas za poželjeti. Upravo zbog svoje tvrdoglavosti je izrazito smiješan i uveseljava cijelu obitelj. Izuzetno je strpljiv kada su u pitanju djeca koja ga konstantno navlače prilikom svake šetnje i mirno trpi sva čupanja i povlačenja. Ne spada u zahtjevnu pasminu. Uvijek će pokušati dobiti slasni zalogaj koji upravo želite pojesti, no ignoriranjem ćete postići da odustane i vrati se na svoje pločice. S vremena na vrijeme, potrebno ga je češljati ili ga odvesti na profesionalno kupanje i četkanje kako mu se poddlaka ne bi zapetljala. I da. Linja se. Na sreću, nema oštru dlaku pa ju je lako pokupiti rukom ili vlažnom krpicom. Uvijek u pripremi možete imati samoljepljivi valjak za skupljane dlaka u slučaju da navrate neočekivani gosti ili ako morate brzo i neplanirano izaći iz stana.

Tao, beba moja pasja (vjerujte, ovo je najbliži oblik tepanja i jedini kojeg se ne sramim javno), voli pažnju, no i tu povlači granicu. Ako osjeti zasićenje, povući će se. Koliko puta se usred maženja samo okrene i ode svojim putem kao da se ništa nije dogodilo. Ah, to je samojed.

Podijelite s nama iskustva vezana uz ovu pasminu i napišite nam o kojoj biste još pasmini voljeli čitati.