Zašto je gubitak kućnog ljubimca toliko bolan?

Zašto je gubitak kućnog ljubimca toliko bolan?

Zašto je gubitak kućnog ljubimca toliko bolan?
  • Objavljeno: Srijeda, 03.05.2017.
  • Broj pregleda: 776
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Vlasnici kućnih ljubimaca su, nažalost, upoznati s intenzivnom boli i prazninom koja se javlja nakon gubitka voljenog ljubimca. Ne postoji ispravan način za prolazak kroz ovaj proces jer je svako putovanje s kućnim ljubimcem drugačije. Psi i mačke žive u prosjeku 13 godina, što je dovoljno vremena da se zavuku duboko u srce. Postaju dio naše obitelji i svakodnevnog života. Vaša jutarnja rutina ne može biti potpuna bez igranja, šetnje ili maženja s ljubimcem.

Smrt ljubimca može biti zaista traumatično iskustvo i stvoriti veliku prazninu u našim srcima i životima. Često ga uspoređujemo s gubitkom bliskog člana obitelji ili prijatelja.

Psi nam mogu i spasiti život i uvijek će biti tu za nas u teškim trenucima, stoga im se s pravom pripisuje fraza „uvijek vjerni“. Da bismo razumjeli povezanost pasa i ljudi, mogli bismo proučiti kvalitete koje očekujemo od prijatelja, a to su: prihvaćanje bez predrasuda, pouzdanost, poštovanje, opraštanje, podrška, iskrenost, ozbiljnost, ljubav, slušanje. Koliko ljudi posjeduje sve ove kvalitete?

Provjerite 27 načina kako kućni ljubimci mogu poboljšati zdravlje!

Ljubimac je uistinu dar koji nam može promijeniti život i donijeti ogromnu sreću i zahvalnost. Kućni ljubimac vas uči odgovornosti, strpljenju, ljubaznosti, disciplini, razigranosti i, što je najvažnije, bezuvjetnoj ljubavi. Možete se naljutiti na kućnog ljubimca ako izgrebe kauč ili uništi najdraže cipele, ali taj osjećaj frustracije i ljutnje brzo prođe kada vas ljubimac pogleda raširenih očiju i smiješnih ušiju.

Faze tuge

Ljudi koji nikada nisu imali kućnog ljubimca, ne mogu razumjeti taj gubitak. Normalno je osjećati tugu i shrvanost. Uobičajeno je vjerovati da će vas pas ili mačka pozdraviti na vratima kad dođete kući. Prilikom gubitka i smrti kućnog ljubimca, prolazimo kroz 5 faza tuge: poricanje, bijes, pregovaranje, depresiju i prihvaćanje.

Poricanje je normalan dio procesa tugovanja. Slobodno izrazite svoje emocije i osjećaje na željeni način. Nikako ih nemojte potisnuti. Izražavajući osjećaje, brže ćete doći do završne faze tugovanja.

Ljutnja je normalna faza tugovanja. Vlasnici se često pitaju zašto i kako je baš njihov ljubimac uginuo. Je li to bila strašna nesreća? Neizlječiva bolest?

Ljutnja na kraju može dovesti do pregovaranja. U ovakvim situacijama često poželimo barem još tri dana sa svojim ljubimcem. Stalno se pitamo „što ako“ i to može biti vrlo stresno i uznemirujuće.

Depresija je četvrta i za mnoge najduža faza. Neki ljudi će zauvijek zadržati malu količinu tuge u svom srcu za voljenim ljubimcem.

Prihvaćanje je završna faza, no to ne znači da ćemo zaboraviti uspomene. U ovoj fazi, osjećate kako se život vraća u normalu i možete razmatrati usvajanje drugog ljubimca.

Svatko tuguje na svoj način

Tuga nema granica i vremenskog ograničenja. Svatko tuguje drugačije. Stupanj tuge može ovisiti o vašoj dobi i osobnosti, dobi i osobnosti vašeg ljubimca, okolnostima smrti ljubimca, o vašem međusobnom odnosu. Ako ste nedavno izgubili kućnog ljubimca, pokušajte ga održati na životu kroz ljubav. Možete uokviriti sliku, posaditi drvo u sjećanje na njega, napraviti simboličnu nadgrobnu ploču ili zadržati pepeo na posebnom mjestu. Sačuvajte uspomene na voljenog životnog pratitelja i prođite kroz tugu na najzdraviji način.

Provjerite je li vaše dijete spremno za kućnog ljubimca!

U nastavku pročitajte priču Ernesta Montage koja će vas zasigurno dirnuti i pomoći da prebrodite najteže trenutke tugovanja za svojim kućnim ljubimcem.

„Napisao sam ovo prije nekoliko godina kao uspomenu na Bola, crno bijelog pit bula koji je svakodnevno šetao, šetao sve do dana dok nije umro. Jednog dana prešao je svega 15 koraka, stao i gledao me pogledom koji je govorio: “Hej, ne mogu dalje. Zar ne pomisliš barem nekada da sam ja jednostavno završio sa šetnjom!?”

Psi nikada ne umiru. Ne znaju kako. Jednostavno postanu vrlo stari i umorni, i užasno ih bole kosti. Naravno da ne umiru. Da umiru, ne bi uvijek željeli ići u šetnju. Ali, uvijek žele, čak i onda kada njihove stare, zarđale kosti “vrište” da to ne rade. Ali to je ono što psi rade – šeću, hodaju, trče.

Nije da prestanu voljeti vaše društvo. Naprotiv, za njih je šetnja s vama sve što na ovom svijetu postoji. Izmet mačke, trag drugog psa, hrpa kostiju, i vi! To je ono što njihov svijet čini savršenim. A u savršenom svijetu nema mjesta za smrt.

Međutim, psi postanu veoma pospani. U tome je stvar zapravo. To nas ne uče na fakultetima. Znaju toliko o svemu da zaborave da napomenu da psi ne umiru. To je sramota, zaista.

Ako mislite da je vaš pas uginuo, varate se! Samo je zaspao u vašem srcu. I sve vrijeme ludo maše repom, i zato vas prsa toliko bole i plačete sve vrijeme. Tko može ne plakati kada mu u srcu živi veseli pas koji neprestano maše repom! On vam poručuje: “Hej, šefe, hvala! Hvala na toplom mjestu za vječno spavanje, tvoje srce je najbolje mjesto za to!”

Kada prvi put zaspu, često se bude i loše spavaju, i naravno, zato vas boli i zato plačete sve vrijeme. Nakon nekog vremena spavaju sve duže i duže. Kada se ponekad probude, ponovo mašu repom i ponovo boli. JAKO BOLI. Poslije nekoliko godina, spavaju u dugim, dugim intervalima, i vas boli sve rjeđe.

Ali nemojte se prevariti. Oni nisu mrtvi. To ne postoji. Zapamtite, samo spavaju u vašem srcu, i probude se ponekad, obično kada to ne očekujete. Takvi su oni.

Žao mi je ljudi koji nemaju pse koji spavaju u njihovim srcima. Toliko ste toga propustili. Oprostite, sada moram ići da se isplačem, pas u mom srcu se upravo probudio!”

Najnovije

Najčitanije