Djelotvornost i nuspojave bioloških lijekova

Biološki lijekovi - antitijela

Monoklonska antitijela producira jedan klon B limfocita i svaka molekula antitijela identična je u svakom pogledu i reagira s istim epitipom (autogena determinanta). Specifična antitijela mogu biti proizvedena da vežu predefiniranu antigenu strukturu s ciljem da se aktivira određena imuna rekacija. Npr. specifični cilj za tastuzumab je receptor 2 faktora humanog epidermalnog rasta (HER2), za infliksimab TNFα. Uza sve specifične učinke monoklonska antitijela imaju i nespecifične učinke (npr. citotoksičnost ovisna o komplementu, stanična citotoksičnost ovisna o antitijelima).

U početku su se proizvodila murina (mišja) antitijela. No, ona imaju kratko poluvrijeme života (t") u plazmi, učinak im je nepouzdan i mogu izazvati stvaranje humanih antitijela na mišja antitijela.

Stoga su danas u primjeni:

• a) kimerna monoklonska antitijela u kojima je konstantna regija humana, a varijabilna mišja (abciksimab, infliksimab, rituksimab)
• b) humanizirana monoklonska antitijela: varijabilna regija kombinacija humanog i mišjeg (alemtuzumab, bevacizumab, trastuzumab)
• c) kompletno humano antitijelo proizvodi se genetskim inžinjeringom (adalimumab)
• d) antitijela bez konstantne regije imaju kratko t" (abciksimab)