Mali pojmovnik farmaceutike

Koji oblici lijekova postoje za ostale primjene?

Čepići (supozitorije) su polučvrsti oblici za rektalnu primjenu, tj. uvođenje u debelo crijevo. Tim putem primjenjuju se neki lijekovi koji pri peroralnoj primjeni nadražuju želudac, zatim lijekovi koji trebaju djelovati lokalno (npr. za liječenje hemoroida) ili kada bolesnik, zbog povraćanja, ne može uzimati lijek na usta. Čepići se pri tjelesnoj temperaturi otapaju i oslobađaju djelatnu tvar, koja se u crijevu resorbira, putuje krvotokom te postiže sistemsko djelovanje, primjerice snižava povišenu tjelesnu temperaturu (pogodan način primjene kod djece), ili djeluje protiv bolova, bez izazivanja probavnih tegoba.

Vaginalete se primjenjuju kod žena, a pripremljene su za uvođenje u rodnicu (najbolje navečer, u ležećem položaju), gdje ljekovita supstancija djeluje lokalno (npr. protiv različitih infekcija).

Kapi za oči, uho ili nos su tekući oblici lijekova namijenjeni lokalnom djelovanju, a doziraju se u kapima.

Kapi za oči su tekući sterilni oblici, obično malog volumena (10 ml) za ukapavanje u konjuktivalnu vrećicu i na rožnicu oka. Kratkog su roka uporabe, nakon otvaranja bočice mogu se rabiti samo nekoliko dana.

S kapima za uho treba postupati vrlo oprezno, upotrebljavati ih samo po preporuci liječnika (osim ispiranja uha s 3% otopinom vodikovog peroksida). Kapi za nos su skupina lijekova čija je potrošnja, posebice u samoliječenju, velika i nalaze se gotovo u svakoj kućnoj ljekarni. Treba upozoriti na ozbiljne nuspojave kod prekomjerne primjene (oštećenje nosne sluznice). Ispravan način uporabe je ukapavanje 1-2 kapi u svaku nosnicu, uz zabacivanje glave prema natrag. Primjena ne bi smjela biti duža od 14 dana.

Injekcije su sterilno priređene otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Ampula sadrži jednu terapijsku dozu lijeka, koja se posebnom špricom i iglom ubrizgava na odgovarajuće mjesto (u venu, mišić, pod kožu ...). Primjena lijekova u obliku injekcija ima prednost jer lijek stiže nepromijenjen u krvotok ili na željeno mjesto djelovanja, a učinak nastaje brzo i potpuno. Nedostatak ovakvog načina primjene lijeka je, što nije pogodan za samoprimjenu, jer je potrebna nazočnost liječnika ili medicinske sestre.

Infuzijom se u tijelo mogu polagano unositi otopine velikog volumena, npr. za reguliranje elektrolitske ravnoteže i nadoknade izgubljene tekućine, kao zamjena za krv ili za dohranjivanje bolesnika.