Vrste i učinci psihoaktivnih droga

Halucinogeni

Halucinogeni su psihoaktivne droge koje mijenjaju opažanje i izazivaju vrlo žive predodžbe. Ove droge obično izazivaju promjene u opažanju i izvanjskog i unutarnjeg svijeta. Uobičajeni podražaji iz okoline izgledaju kao novi. Tako zvukovi i boje mogu izgledati potpuno različiti nego inače. Opažanje vremena je tako izmijenjeno, da minute mogu izgledati poput sati. Osoba može doživjeti zvučne, vidne i taktilne halucinacije i imati problema u razlikovanju sebe od okolnog svijeta.

Neki halucinogeni su prirodne supstance kao meskalin, dok su drugi sintetički poput PCP-a (anđeoski prah) i LSD-a.

Aktivni sastojak pejotla - meskalin - izolirao je Hefter još 1896. godine. To je bio prvi kemijski homogeni halucinogen što je omogućilo sustavno proučavanje halucinacija koje izaziva. Kakve učinke izaziva meskalin?

Unošenje meskalina u organizam dovodi do širenja zjenica i usporavanja pulsa. Na psihičkom planu javljaju se vrlo žive, blještave, intenzivno obojene i promjenljive vizije. Kod manje prijemčivih osoba vizije se svode na dekorativne i geometrijske crteže, dok su kod drugih obogaćene novim sadržajima i poprimaju karakter egzotičnih pejzaža, životinja ili animiranih scena. Ove vizije obično izazivaju veliko estetsko zadovoljstvo i javljaju se u stanju bistre i budne svijesti i potpune kritičke kontrole, pa čovjek može savršeno opisati vlastite dojmove i imaginarne prizore kojima prisustvuje i to slijedom kojim se odvijaju pred njegovim očima te ih dugo zadržati u sjećanju.

U prvoj i najintenzivnijoj fazi opijenosti meskalinom nastupa lagana razdraženost s pretjeranim osjećajem euforije. Nešto kasnije javlja se slaba

depresija s tendencijom ka obamrlosti. Mogu se javiti i umanjena pažnja, rastresenost, te gubitak pojma o vremenu.

Ukupno trajanje opijenosti, koje ponekad prestaje gotovo trenutno, varira od četiri do osam sati i ne ostavlja nikakav neugodan trag.

LSD

LSD je supstanca bez boje, okusa i mirisa koja već u vrlo malim dozama izaziva halucinacije. Neke osobe imaju vrlo žive halucinacije boja i zvukova, dok druge doživljavaju mistična ili polureligijska iskustva. Emocije koje izaziva LSD variraju od euforije, preko ravnodušnosti do panike.

Iako kod različitih ljudi postoje razlike u halucinacijama pod utjecajem LSD-a, mogu se uočiti neke sličnosti. Doživljaj obično počinje nekim jednostavnim geometrijskim oblicima, poput rešetke, paukove mreže ili spirale. Nakon toga pojavljuju se smislenije slike; neke od njih kao da su u tunelu ili dimnjaku, a mogu uključivati i odigravanje emocionalnih doživljaja iz prošlosti. Na vrhuncu halucinacija ljudi često osjećaju kao da su odvojeni od tijela i doživljavaju halucinacije kao stvarnost. Stoga u takvim trenucima postoji opasnost da će biti zahvaćeni panikom, ili da bi mogli sami sebi nauditi.

• LSD dovodi do poremećaja u procjeni realnosti. Osoba se počinje ponašati iracionalno i dezorijentirano, a ponekad ju hvata panika tako da osjeća kako ne može kontrolirati svoje misli i osjećaje. U ovakvu stanju ljudi mogu učiniti nešto pogibeljno, primjerice, skočiti s velike visine i poginuti.

• Mogućnost neugodnog iskustva uvijek postoji čak i u onih osoba koje su uvijek imale samo ugodna iskustva.

• Danima, tjednima, mjesecima pa i godinama nakon uzimanja LSD-a osoba može imati nagle kratkotrajne iluzije ili halucinacije slične onima pod utjecajem droge. Kako se LSD potpuno eliminira iz organizma već nakon četiri sata, radi se vjerojatno o sjećanjima iz prošlih iskustava.

PCP

Ova droga može izazvati halucinacije, ali također izaziva osjećaj odvojenosti od  tijela - prikladno za one koji njime ionako nisu zadovoljni. PCP je sintetiziran 1956. godine kao opći anestetik. Njegova prednost bila je u tomu da je mogao eliminirati bol bez dubokoga besvjesnog stanja. No legalna proizvodnja ubrzo je obustavljena nakon što su liječnici otkrili da PCP u mnogih pacijenata dovodi do uznemirenosti, halucinacija i stanja sličnog shizofreniji.

Sastojci ove droge vrlo su jeftini, i jednostavno ju je proizvesti po principu sam svoj majstor. (U ovom poglavlju nemamo uobičajeni praktični vodič, pa vam nemamo gdje napisati recept). Zbog toga se često koristi kao dodatak mnogim skupljim psihoaktivnim drogama. PCP se najčešće puši ili ušmrkava, iako se može uzimati i u obliku tablete ili tekućine.

U malim dozama PCP dovodi do neosjetljivosti za bol i stanja sličnog umjerenom pijanstvu. Osoba postaje zbunjena, dezinhibirana i ima lošu psihomotornu koordinaciju, tj. nespretna je. Za razliku od LSD-a, osoba koja uzima PCP nije u stanju opažati svoje stanje izazvano drogom i često ga se poslije ne sjeća.