Avulzija ili traumatsko izbijanje zuba

Što stomatolog radi u slučaju izbijanja zuba?

Stomatologa je potrebno što prije obavijestiti o nastaloj ozljedi, kako bi se on mogao pripremiti za vaš dolazak i primiti vas bez čekanja u čekaonici jer je svaka minuta važna. Ako odlazak do stomatologa kojeg inače posjećujete nije moguć, treba otići u hitnu stomatološku ambulantu. Po dolasku u ambulantu, stomatolog će se najprije raspitati o vremenu nastanka ozljede. Ako je zub izvan usta (ekstraoralno vrijeme) proveo manje od dva sata, odmah će pristupiti reimplantaciji zuba. Ako je to vrijeme dulje ili ako je izbijeni zub već prije bio traumatiziran, šanse za uspješnu reimplantaciju su znatno manje. Osim toga, stomatologa treba izvijestiti i o terenu na kojem se nezgoda dogodila, jer ako je zub pao na prljavo ili možda na tlo zaraženo bacilom tetanusa, treba provesti profilaksu tetanusa. Ponekad treba ordinirati i antibiotike.

Pri zbrinjavanju nastale ozljede, stomatolog će najprije područje oko izbijenog zuba očistiti sterilnom gazom namočenom u fiziološku otopinu kako bi odstranio prljavštinu i krvne ugruške. Eventualno može načiniti i rendgensku snimku ozlijeđenog područja kako bi se bolje informirao o karakteru ozljede i mogućim prijelomima alveolne kosti. Potom se zub i alveola pripreme za reimplantaciju te se može aplicirati lokalni anestetik kako bi se osigurala bezbolnost. Zub se pažljivo vraća u alveolu u što je moguće više prvobitni položaj. Kada je zub vraćen, prikladno se fiksira u tom položaju kako bi se osiguralo da zacijeli i ponovno se učvrsti u parodontnom tkivu. Za tu namjenu izrađuje se tzv. žičano-kompozitna udlaga, koja u ustima stoji oko 1 do 2 tjedna koliko otprilike treba da vlakna parodontnog ligamenta ponovo zacijele i srastu. Osoba s reimplantiranim zubom treba konzumirati isključivo mekanu i kašastu hranu. Oralnu higijenu treba provoditi pažljivo i redovito uporabom mlake vode i mekane četkice, kako ne bi došlo do nakupljanja plaka i upale zubnog mesa oko ozlijeđenog zuba. Neki stomatolozi preporučavaju i primjenu premaza na bazi fluora.

Kakva je prognoza reimplantiranog zuba?

Svaki reimplantirani zub treba pratiti klinički i radiografski u početku svakih mjesec dana, a tri, odnosno šest mjeseci nakon nastanka ozljede svakih šest mjeseci tijekom nekoliko godina. Najveću šansu za uspješnu reimplantaciju imaju mladi trajni zubi s nezavršenim razvojem korijena. Ovisno o stanju i fazi razvoja zuba u trenutku ozljeđivanja i tada provedenim stomatološkim postupcima, moguće je da će trebati provesti endodontsko liječenje. Iako gotovo sve reimplantirane zube kad - tad zahvati resorpcija korijena, zub ponekad može izvršavati svoju funkciju i dulje od deset godina. Ako ipak dođe do gubitka zuba moguće ga je nadomjestiti odgo-varajućim protetskim nadomjestkom.