Dječje zarazne bolesti - zaušnjaci

Bolestan čovjek izvor zaraze

Zaušnjaci su rasprostranjeni u cijelom svijetu, a u necijepljenoj populaciji, posebice u urbanim zonama, endemska su bolest. Uglavnom se javljaju sporadično tijekom cijele godine, a povremene manje epidemije nešto su češće zimi i u proljeće. Iako se još ubrajaju u klasične zarazne dječje bolesti, uvođenjem obvezna cijepljenja, obolijevanje djece znatno se smanjilo, a sve češće obolijevaju adolescenti i mlađi odrasli ljudi. Izvor zaraze je bolestan čovjek kojeg, međutim, nije uvijek lako identificirati, jer čak 30 - 40 posto oboljelih preboli bolest bez klinički jasnih znakova infekcije. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog sustava. Nakon umnožavanja, iz dišnog sustava prodire u krv i širi se organizmom. Iako se virus parotitisa već vrlo rano može izolirati iz tjelesnih tekućina, u načelu bolesnik postaje zarazan za okolinu jedan do dva dana prije pojave otoka žlijezda slinovnica, i to ostaje još tri dana nakon što je nestao otok žlijezda. Djeca majki koje su otprije stekle otpornost, ne obolijevaju od te bolesti u prvih šest mjeseci života, jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. Izuzev veće vjerojatnosti spontana pobačaja u slučaju kad se zaušnjaci jave u ranoj trudnoći, zasad nema drugih sigurnih dokaza o štetnosti majčine infekcije na fetus.