Želja većine roditelja je da dijete bude uspješno i u školi. Jedan od preduvjeta za uspješnost jest i dobro razvijena govorna kompetencija. Govorna kompetencija razvija se između ostaloga i na temelju čitalačke kompetencije. Čitanjem djeca proširuju rječnik, način izražavanja, ono potiče maštu i kreativnost te socijalne sposobnosti, što će kasnije uvelike pomoći u snalaženju u nepoznatim i novim situacijama. Čitanje je presudno i za mnoge druge predmete i usvajanje mnogih drugih znanja.

Međutim, što ako dijete na voli čitati? U posljednje vrijeme sve češće se čuju upravo takvi komentari: djeca čitaju sve manje i sve manje djece čita sa zadovoljstvom. Prema provedenim istraživanjima svaka deseta djevojčica i svaki peti dječak čita kod kuće samo zato što mora, iz obveze. Mogu li roditelji u vezi s tim uopće nešto učiniti?

Prvi od savjeta koji bismo mogli dati roditeljima bio bi: Čitajte svojoj djeci. Mnogi roditelji misle da čitanje djetetu više nije potrebno ako dijete ide u školu. Istina je sasvim suprotna. Upravo čitanje djetetu potiče želju za samostalnim čitanjem. Jer, priče za djecu u prvom i drugom razredu najčešće su vrlo jednostavno strukturirane i često banalne. Jasno je da novi čitači, djeca koja tek uvježbavaju čitanje, moraju to raditi na jednostavnim tekstovima. Suprotno tomu, djeca su već u predškolskom razdoblju navikla i spremna za priče složenije strukture. Ako posegnu za takvim pričama ili knjigama, događa se da su im preteške za čitanje. Dakle, ili se javlja dosada ili zamor. Ni jedno ni drugo nije poticajno za čitanje.

Sjećamo li se još kako smo se mi sami dobro osjećali kad bi nam netko čitao ili pričao priču? Ili kako se sada osjećamo kad se slučajno nađemo u takvoj situaciji? Stoga bi bilo dobro da za svoju djecu koja se nalaze u mlađim razredima posegnemo za kojom napetom knjigom i pročitamo im je. Djeca će nam dati jednoznačne znakove kada sama budu željela čitati. Međutim, upravo djeca kojoj se čitalo žele nastaviti s tim običajem. Ponekad je dovoljno pročitati samo nekoliko stranica, do dijela kada postaje napeto, a nakon toga dijete će nastaviti samo. Pritom je važno osluškivati interes djeteta. Djeca često imaju različit ukus od roditeljskoga. Najčešće ih privlače djela u kojima su likovi jednu ili dvije godine stariji od njih.

Djeca također vole kad su odrasli zainteresirani za ono što oni čitaju i taj bi interes u svakom slučaju valjalo pokazati, pa makar nam se i ne svidjela knjiga ili strip koji je dijete izabralo. Osim toga, moramo imati na umu da za čitanje treba vremena. Ostavite svojoj djeci vrijeme za čitanje. Popodne bez slobodnih aktivnosti, ali i bez računala i televizije, malo njegovane dosade i roditelj s knjigom u ruci dobar je poticaj za samostalno čitanje.