Kako pomoći djetetu da se suoči sa strahom

Strah je vrlo neugodna emocija koju bismo najradije izbacili iz svog života. Dakako da to nije moguće, a ne bi baš bilo ni dobro rješenje - iako nam se na prvi pogled može tako učiniti. Naime, strah nam pokazuje da je situacija opasna i da moramo biti oprezni, a i daje nam energiju da se suočimo s takvom situacijom.

No, isto tako strah može biti i štetan. To je obično onda kad je preintenzivan ili kad se bojimo stvari koje i nisu opasne. U takvom slučaju od straha imamo više štete nego koristi i umjesto da nam daje energiju, takav strah nas onemogućava da poduzmemo nešto konstruktivno.

Mnogi strahovi koje djeca razvijaju ne mogu se izbjeći niti ih treba izbjegavati. Umjesto da pokušavamo "spasiti" dijete od takvih situacija, mnogo je bolje pomoći mu da se nauči suočavati sa strahom. Evo što se pokazalo korisnim u pomaganju djece da izađu na kraj sa svojim strahovima.

Razgovarajte s djetetom o svojim strahovima. Pomozite  mu da shvati da i odrasli ljudi imaju svoje strahove i da je strah normalan osjećaj

Pomognite djetetu da nauči vještine koje mu mogu pomoći u suočavanju sa specifičnom situacijom koja kod njega izaziva strah. Djeca su obično najzadovoljnija kad otkriju da sama mogu izaći na kraj sa strahom. Ako se vaše dijete boji mraka, dajte mu mogućnost da ga "kontrolira": kraj kreveta mu stavite lampu koju može upaliti ako se počne bojati.

Postupno uvodite dijete u situaciju koje se boji. Primjerice, ako se dijete boji mraka recite mu da ćete ugasiti svjetlo vrlo kratko (dok izbroji do deset). Sutradan vrijeme produžite na dva puta po deset itd.

Dopustite djetetu da se suočava sa situacijom koje se boji na način i u vrijeme koje njemu odgovara. Dopustite mu da istražuje situaciju, ignorira ju, približava se i udaljava. Također povežite situaciju s nečim što je djetetu ugodno. Ako se boji psa, dijete će mu se sigurno lakše približiti ako mu dopustite da drži omiljenu igračku, podmitite ga čokoladom ili ako bude u društvu prijatelja. (Psu ne davati čokoladu!)

Omogućite djetetu da vidi svoje vršnjake, kao i odrasle ljude, koji se ne boje te situacije. U jednom istraživanju djeca vrtićke dobi koja su se bojala psa gledala su djecu svoje dobi kako se zadovoljno i sretno igraju s psom. Nakon osam takvih promatranja dvije trećine djece koja su se bojala psa počela su se i sama igrati s psom.

No, što god činili, s čarobnim štapićem ili bez njega - ni u kom slučaju nemojte činiti sljedeće:

• Nemojte tjerati dijete da se suoči sa situacijom koje se boji - bilo fizičkom prisilom, vikanjem ili ismijavanjem (Ne budi takva beba ili Dođi, pogladi psića. Vidi kako je drag. Neće ti ništa.)
• Nemojte ismijavati dijete zbog straha
• Nemojte izvrgavati dijete ruglu pred drugima
• Nemojte ignorirati djetetov strah
• Nemojte tjerati dijete da čini stvari za koje još nije spremno - npr. skakati u vodu na glavu

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: