Mame mamama: Blogerica Lipstick Mom na društvenim mrežama prikazuje realnu sliku majčinstva

"Cijelu prvu godinu roditeljstva nosila sam se s nekim osjećajima i situacijama za koje sam mislila da nisu normalne, da je problem u meni. Teško mi je to padalo i dugo sam se pitala je li problem u meni ako se nisam osjećala najsretnije u situaciji što sam postala majka. Da se razumijemo, bila sam presretna zbog djeteta i ne bih nikada promijenila to što sam rodila i imam dijete, no imala sam osjećaj kao da je nestala stara ja, da je moj dotadašnji život samo netko rukom pomeo. O tome se tada nije puno pričalo, no kako sam u kvartu susretala druge mame, tu i tamo popila kavu s nekom od njih, okuražila sam se i počela sam pričati kako se osjećam i shvatila da sve prolazimo kroz iste strahove i osjećaje", odgovorila nam je 35-godišnja Petra Ninčević, stručnjakinja u marketingu, blogerica i mama dvoje mališana koja je na društvenim mrežama poznata kao Lipstick Mom, kada smo je pitali odkuda ideja o pisanju bloga o majčinstvu.

Osjećaj da si sam u prvoj godini majčinstva poznat je svakoj majci

Stranicu na Facebooku napravila je impulzivno i rekla mužu: "Čuj, napravila sam page na Fejsu, pisat ću iskreno kako stoje stvari kad postaneš mama pa čisto da si u toku." Njome je htjela postići dijeljenje realnog iskustva o tome što majčinstvo zapravo nosi, kako se novopečene majke ne bi osjećale da rade nešto krivo ili da nisu dovoljno dobre ako im nedostaje neki komadić njihovog života prije bebe. "Osjećaj da si sam u svemu tome u prvoj godini dana majčinstva poznat je svakoj majci", kaže i odgovara da je od početka pisala o stvarima za koje bi voljela da joj je netko ranije rekao.

"Isključivo je bio cilj reći ono o čemu se nije pričalo, baš zato da žene znaju da nisu same. I mislim da žene upravo to cijene kod mene - iskrenost. Nemam filter i općenito sam iskrena i otvorena osoba, nije mi od životne važnosti da se svidim svima, koliko mi je bitno da sam u redu sama sa sobom i svojim stavovima. Često me muž ili prijatelji pitaju je li mi baš trebalo da nešto objavim i da svi saznaju da se tako osjećam, ali kad nakon neke iskrene objave dobijem stotinjak poruka od žena koje se zahvaljuju na osjećaju da nisu same i na tome što sam im pomogla da se osjećaju bolje, meni je to takav boost u danu i stvarno sam sretna ako nekome mogu pomoći takvom, nazovimo je, sitnicom", kaže mama dvoje djece, šestogodišnjeg Lukasa i četverogodišnje Lote za koje kaže da su u fazi da se svađaju i izazivaju po cijeli dan, ali generalno se jako vole.

"Svako jutro se grle i ljube kad se ugledaju i jako su složni kad imaju neku zajedničku misiju protiv nas roditelja. Bez obzira što se doma često svađaju i zadirkuju, izvan doma on je njen zaštitnik. Imali smo već par situacija da je Lotu netko gnjavio u parku, vrtiću ili u igraonici, svaki put je zaštiti i ne da nikome da se ružno ponaša prema njoj. Tako smo ga učili od prvog dana, a budući da muž i ja imamo mlađu braću s kojima imamo super odnos i često se družimo, mislim da su i iz našeg odnosa s njima vidjeli tu bratsku ljubav koju želimo da i oni razviju, zapravo već i jesu", priča ponosna mama između čijih mališana je mala razlika u dobi; samo godina i 9 mjeseci.

"Iako je bilo zaista jako napornih trenutaka i često sam se pitala kako ćemo to izgurati dok su tako maleni, drago mi je da je mala razlika među njima jer većinu stvari rade zajedno i zaista vidim da su oslonac jedan drugome - i u vrtiću, i na treningu, i kod kuće."

Najvažnije mi je djecu naučiti empatiji i toleranciji

Na pitanje kakva su njezina djeca i što su naslijedili od roditelja, odgovara: "Dosta su slični zapravo, oboje su jako otvoreni i društveni, pričljivi, empatični, ali i dosta tvrdoglavi i konstantno guraju granice. Vesela su djeca i vole društvo. Lukas je neustrašiv, za njega ne postoji “ne” u smislu da nešto ne može. Voli avanture i adrenalin i tu je na mene, borac je za pravdu i uvijek je “dežurni klaun” u društvu, a mislim da je to isto moja crta, a od muža je pokupio hedonističku crtu - voli svoj mir, gurman je na njega i općenito ima stav “di je priša”. Lota je glasna, jezičava, definitivno moje obilježje, ali je jako topla curica, mazna, svima izjavljuje ljubav. Više je oprezna, uvijek promisli prije nego li nešto napravi i to racionalno obilježje je sigurno preuzela od muža i drago mi je da imamo takve dvije glave u obitelji."

A kako odrastaju, uvijek je iznenađuje koliko brzo usvajaju stvari i koliko su zapravo već sada pametni.

"Imam osjećaj da moja generacija nije bila upola ovoliko razvijena. I uvijek me iznenadi koliko zapravo empatije imaju i to uvijek naglašavam da je crta za koju želim da im ostane. Učim ih da poštuju sve ljude i da uvijek budu spremni pomoći i tu me zaista uvijek iznenade koliko vode brigu o drugima. Voljela bih da im to ostane i da ih neće okolina s vremenom pokolebati", kaže Petra kojoj je najvažnije djecu naučiti empatiji i toleranciji i da ne jure za materijalnim kao i da njeguju prijateljstva.

"Nije mi važno hoće li biti odlikaši, hoće li imati neka „cijenjena“ zanimanja, ali mi je jako bitno da ne vrijeđaju druge, da ne omalovažavaju, da nisu bullyji. Da su uvijek spremni pomoći i da imaju svoj krug ljudi koji ih čine sretnima. Važno mi je da budu dobri ljudi. Mislim da sam na dobrom putu jer već sad vidim te neke crte u njima i njegovat ćemo ih dalje", ističe.

Cijela obitelj bavi se fizičkom aktivnosti

Na pitanje kako se njena djeca najviše vole igrati i kako provode slobodno vrijeme, Petra kaže da vole grubu igru, poput hrvanja, naguravanja, jurnjave po stanu, salto, skakanje po krevetu.

"Osobno mi to teško pada jer sam stalno u strahu da će netko pasti i razbiti se, no mislim da imaju više sreće nego pameti po tom pitanju jer im se zaista kroz godine nikad ništa nije dogodilo. Kada ih razdvojimo, onda dolaze njihove razlike na vidjelo - Lukas voli legiće, voli slagati, graditi, zanima ga STEM pa muž i on rade svakojake eksperimente. Lota je kreativnija, ona više voli bojanje, crtanje, kolaž, ples. Muž se možda više igra s Lukasom jer ih zanimaju slična područja, a Lota i ja radije plešemo ili crtamo haljine. Vikendima smo uvijek zajedno i malo vremena provodimo kod kuće, radije odemo na izlet negdje, u šetnju, u šumu, zoološki, do parka. Volimo muving i društvo i vikendom je uvijek neka akcija", objašnjava.

Što se tiče fizičke aktivnosti, ova mama, koja je i sama aktivna kaže da tu nema pregovora.

"Možda je pomalo radikalno jer nisu svi za sport, ali čvrsto vjerujem da i osobe koje nemaju sportskih sklonosti mogu naći neku fizičku aktivnost za sebe. Lukas i Lota idu dvaput tjedno na taekwondo, sad su ih izolacije malo držale kod kuće i jedva se čekaju vratiti, a vikendom je uvijek neka akcija - vožnja biciklom, planinarenje, loptanje. Bitno mi je da usvoje zdrave navike, ne moraju biti profesionalni sportaši, ali željela bih da imaju jednu rekreativnu obavezu, kao što imamo suprug i ja. On ide u teretanu i na košarku, a ja idem na fitness i trčim, a ako mi obaveze dozvole - ponekad odem na ples jer već nekih 15-ak godina plešem salsu. Njima je normalno da se roditelji nečim bave i mislim da će im to ostati zacrtano kao neki obrazac za dalje", kaže.

Dopuštam djeci slatkiše i fast food, ali nisu preveliki ljubitelji

Dječja prehrana tema je s kojom se bave svi roditelji, od odbijanja nekih namirnica i malih izbirljivaca do obožavatelja „nezdrave“ hrane koju je skoro nemoguće zabraniti djeci. Pitali smo Petru što je joj je važno kod toga i što njeni mališani vole i ne vole jesti.

"Kod prehrane mi je važno da jedu raznoliko. Muž i ja zaista sve jedemo, u redu je ako imamo neke namirnice koje ne volimo, svatko ima nešto što ne voli pa tako i oni. Moja djeca jedu sve - od špinata, brokule, mahuna, špeka, a probali su i fileke. Ima dana kada zezaju kao i sva djeca i to teže pada mom mužu nego meni. Uvodila sam namirnice postepeno kada su napunili 6 mjeseci i nikad nisam ništa forsirala, sve su uvijek probali bez obzira na boju i teksturu i vjerujem da su to vidjeli od muža i mene", priča Petra, ali dodaje da ipak postoje namirnice koje ne vole.

"Lota obožava zobenu kašu s voćem za doručak dok je Lukas ne može podnijeti, ne paše mu tekstura, ali zato on obožava pizzu, a Lota je ne voli. I to nam je uvijek smiješno jer koje dijete ne voli pizzu?", kaže.

Što se tiče tzv. "nezdrave" hrane, slatkiša i fast fooda, Petra priznaje da sama svaki dan nakon ručka pojede nešto slatko. "Mislim da bi bilo licemjerno da onda ne dozvolim djeci. Svaki dan nakon ručka pojedemo komad čokolade, bananko, neki keks ili neki mini sladoled kad je ljeto. Ne vidim iskreno u tome ništa loše, ali samo zato što oni zaista jedu raznoliko i dosta se zdravo hranimo - puno voća i povrća, mesa i ribe, variva. Da je drugačije i da imamo problema oko redovne prehrane, mislim da bih bila stroža po tom pitanju. Lukas je sladoled probao sa 7 mjeseci jer je bilo ljeto i vidio je mene na plaži i bilo mi je žao da mu ne dam da proba. S oko četiri godine probao je fast food, a Lota je tad imala malo više od dvije pa je igrom slučaja probala ranije. Nemam ništa protiv toga, dozvolim im hamburgere ili nuggetse, ali to jedemo možda dva puta mjesečno, kad nam je vremenski kaos i ne stignemo ništa pripremiti. Ali da su neki preveliki ljubitelji, nisu. Više volimo muž i ja nego oni. Za neke situacije kad nemamo vremena radije bacim komad mesa na naglo i napravim salatu, vole to pa mi njihova prehrana stvarno ni u jednom trenutku roditeljstva nije predstavljala problem", kaže.

Borim se s usklađivanjem obaveza i sve je uglavnom na meni, kao i na većini mama

Kako njezini klinci odrastaju u doba pandemije koja još uvijek traje, pitali smo ovu mamu kako izgleda njihova svakodnevica. "Prvi lockdown koji nam je svima dosta teško pao jer smo i suprug i ja radili od kuće i to je zaista bilo nemoguće ishendlati, zaista smo živcima bili na rubu jer djeca nisu išla u vrtić i bilo je iznimno teško uskladiti posao i djecu, a gdje su još kućanske obaveze“, priznaje, ali i dodaje da su tada djeca bila još mala i manje samostalna nego danas.

Također, prije godinu dana u obitelji im se dogodio smrtni slučaj zbog koronavirusa što ih je sve emotivno jako pogodilo. "Vidjeli su mamu i baku u stanju tuge i plača koji do tad nisu upoznali pa im je to bio šok, a da ne pričam o konstantnim samoizolacijama zbog kontakata s pozitivnim osobama. Djeci užasno fale prijatelji, fali im konkretna rutina koja se svako malo prekida. Mislim da je pandemija zaista teret na leđima majki“, kaže ova magistra ekonomije, koja je i zaposlena mama kojoj je dobro poznat stres.

"Borim se i ja s usklađivanjem obaveza jer muža nema s posla do navečer i sve je uglavnom na meni. Zapravo me najviše frustrira činjenica da sam stalno u nekim obavezama i stalno gledam na sat. Jurim na posao, jurim s posla po djecu, brzo im dajem jesti jer krećemo na trening, brzo ih kupam da odu na vrijeme u krevet i naspavaju se za sutra i tako svaki dan ispočetka. Zaista nemam neki savjet - jedino što sam si stvorila naviku da svaku večer upalim perilicu suđa i perilicu veša. Tako mi je ujutro kuhinja uvijek čista i nikad mi se ne nakupi previše veša. Sušilicu upalim čim dođem doma jer onda izvadim veš odmah čim je gotov i ne moramo ga peglati, osim muževih košulja kojih zaista imamo puno. S druge strane imam naviku u hodu pospremiti stvari. Primjerice, nosim nešto u spavaću sobu i vidim majicu preko stolca - pospremim je. Čini se banalno, no dosta utječe na urednost stana i već mi je to dobar korak i bolje se osjećam kad nije kaos oko mene. Najviše se borim s kuhanjem, no često vikendom napravimo nešto što se može zamrznuti pa u tjednu vadim iz škrinje ili radim brza, zdravija jela", priča te dodaje da se protiv stresa bori fizičkom aktivnošću.

"Jedva čekam da dođe moj termin za fitness ili da vani bude relativno toplo i suho pa da mogu otrčati 7-8 kilometara, ponekad i više. Pustim si dobru glazbu i baš me ponese, vratim se doma puna energije i imam osjećaj da izbacim sve loše što mi se nakupilo. Trčati sam počela baš zbog stresa, a mrzila sam trčanje i zaista nisam mogla otrčati ni 200 metara bez da se zadišem. Sad već iza sebe imam nekoliko utrka od 10 km i medalje pa su i klinci ponosni kad vide da je mama nešto završila", kaže, ali dodaje da su joj važne i kave i iskreni razgovori s prijateljicama koji joj u trenu poprave raspoloženje.

A za svoju djecu kaže da bi voljela da pamte supruga i nju kao otvorene roditelje koji ne osuđuju. "Želim da znaju da se nama uvijek i u svakoj situaciji mogu obratiti i da smo im mi zapravo najveći i najbolji prijatelji koje će imati. Želim im da imaju sretno i bezbrižno djetinjstvo i da se s veseljem sjećaju svojih mladih dana", zaključuje mama Petra.

"Mame mamama", serijal intervjua s poznatim i manje poznatim mamama koji možete pratiti mjesečno na našem portalu, sponzorirala je STADA Hrvatska sa svojom linijom dječjih dodataka prehrani Marsovci.